Groblje na Dolcu
Kaptolska
naselja Dolec (danas Dolac) i Opatovina, zajedno s kaptolskim podgrađem
(Bakačeva, Vlaška) i predgrađem (Nova Ves), bila su obrtničko-trgovački
(građanski) dio, a crkveni i najstariji dio Kaptola predstavljale su
kurije zagrebačkih kanonika i nadarbenika (prebendara) podizane oko
Kaptolskog trga.
*Kanonici (znalci crkvenoga prava i zakona) su članovi biskupova vijeća (kapitula) i pomažu biskupu u vođenju biskupije.
Oko crkvice Sv. Marije i cistercitskog samostana na zapadnoj strani
Kaptola se razvio Dolac, srednjovjekovno naselje skromnih kuća u kojem
je protonator Gjuro Plemić u XVII stoljeću izgradio svoju kuriju
(palaču, dvor).
Plemićevu kuriju baštinila je hrvatska
velikaška obitelj Patačić, a kada je ta plemićka obitelj izumrla, kurija
je pripala Prvostolnom Kaptolu. Kasnije je u njoj bila smještena škola:
privatna (1825.), javna (1839.) i Obrtna (1877.).
*Baltazar
II. Patačić je sudjelovao u zapljeni imanja Zrinskih (1671.), a godine
1707. car Josip II. darovao mu je nekadašnja zrinska imanja Vrbovec i
Rakovec;
*Adam Patačić, župnik u Vrbovcu (1739.), kanonik u Zagrebu (1741.) i biskup u Kaloči ( 1776.);
*barun Franjo Patačić je graditelj najljepše barokne palače u Varaždinu (1764.)
U kaptolskom arhivu postoji isprava iz
1272. godine koja spominje kapelu Blažene Djevice (posvećene Marijinu
pohodu Elizabeti) na zaravanku koji se terasasto spušta prema
nekadašnjem kaptolskom podgrađu i mlinu na potoku Medveščaku. Vjerojatno
je bila izgrađena poslije provale Tatara (1242.). Ostaci ove male
gotičke crkvice otkriveni su u temeljima današnje crkve Sv. Marije
tijekom gradnje tržnice Dolac 1928. godine.
Po
dolasku Cistercita u Zagreb (između 1307. i 1315.) crkvica je
pregrađena i povećana, a uz njezinu sjevernu stranu prigrađen je
samostan Cistercita. Obnovljena je godine 1740. u baroknom stilu, a u
sljedećoj obnovi 1886. dobila je današnji izgled. Po odlasku Cistercita
iz Zagreba (1496.) postal je župnom crkvom (1511.). Od 9. studenog 1880.
do 8. studenog 1885. služila je kao katedralna crkva.
Cisterciti su razvili gotski tip crkve bez zvonika, pa je 1634. godine
Sv. Mariji prigrađen drveni zvonik na sjevernoj strani crkve, koji je
1742. zamijenjen zidanim sa četiri zvona. Sat je postavljen 1871.
godine.
Župna crkva Sv. Marije ima dva pročelja:
jedno na zapadnoj (Tkalčićeva ulica), i drugo na istočnoj strani
(tržnica Dolac). Ulazilo se u nju sa sjeverne i istočne strane. Sjeverni
ulaz je zazidan 1817., a u vrijeme župnika Baričevića otvoren je 1794.
zapadni ulaz sa stubama do potoka Medveščaka (ulica Potok).
Neorenesansno pročelje, s kipom Majke Božje i malog Isusa, uređeno je
1886. godine, no do današnjeg dana uglavnom je u uporabi manji ulaz na
istočnoj strani.
*
Župnik Adam Alojz Baričević (1790 - 1803.) ostao je upamćen po
domoljublju i političkoj hrabrosti jer je na svetim misama pjevao
Božićne pjesme na hrvatskom jeziku, i jer je 1799. sprijećio biskupa
Vrhovca da ukine župu.
Već u vrijeme Cistercita spominje se groblje uz južnu stranu crkve Sv.
Marije. Kada je 1639. na sjevernoj strani crkve izgorio stari
cistercitski samostan, to groblje je premješteno s južne na sjevernu
stranu crkve (današnja lokacija zgrade ribarnice). U groblje se ulazilo
kroz dvokrilna vrata na istočnom zidu groblja (današnji ulaz u
ribarnicu).
Groblje sa sjeverne strane crkve je zbog
blizine novoizgrađenih kuća zatvoreno između 1754. i 1779., ali ispod
njega je potom izgrađena velika grobnica! Umrle župljane počeli su
pokapati i na groblju kod Petrove crkve u Vlaškoj ulici, i na groblju
koje je bilo uz kapelicu Sv. Tome na kraju Nove Vesi.
Kroz
ulaz u tu novu vanjsku crkvenu grobnicu se ulazilo i u šest grobnica
pod samom crkvom u kojima još i danas počivaju kosti Petronile Zrinske
(+1699.), kćeri bana Petra Zrinskoga, te poznatog venecijanskog kipara
Franje Robba (+1757.). Zadnji ukop u ove grobnice bio je 1817. godine.
1928. Gradilište buduće tržnice Dolac
Radovi
na izgradnji tržnice i zgrade Tržnoga nadzorništva počeli su sredinom
srpnja 1927. i završeni su 1930. godine bez pravomoćne građevne dozvole.
Izgradnja zgrade Tržnoga nadzorništva s
arkadnim trijemom na istočnom pročelju (arh. Vjekoslav Bastl) prvi je
put prekinuta 20. kolovoza 1928. jer se namjeravalo srušiti dio crkve;
sredinom studenoga po drugi su put obustavljeni radovi zbog sudskih
tužbi Prvostolnoga kaptola i Vladimira Bartulića za ometanje posjeda;
14. prosinca 1928. su po treći put zaustavljeni svi radovi na zgradi
Tržnoga nadzorništva.
Zgrada je niža
od susjedne Bartulićeve zgrade (izgrađena 1927.) iako je ujednačenost
visine (22 metra) svih zgrada na zapadnoj, sjevernoj i istočnoj strani
vanjske tržnice bila uvjetovana detaljnom regulacijskom osnovom iz 1925.
godine.
U veljači 1928. srušena je posljednja
kuća na Dolcu, a od starog Dolca je ostala jedino crkva Sv. Marije.
Povjesničar Gjuro Szabo (+1943.) taj je potez nazvao vandalizmom nad
kulturom i prošlošću. Arhitekti Edo Schoen, Petar Knoll i Martin Pilar
su 1923. godine javno zahtijevali očuvanje starina i istupali protiv
izgradnje tržnice na Dolcu koju je osmislio arhitekt Viktor Kovačić:
tržnica pod zemljom, a nad zemljom nalazi se prostrani trg okružen
trgovačko-stambenim zgradama.
Tijekom 1925. i 1926. godine u zagrebačkom je tisku objavljen velik broj kritičkih tekstova o uređenju Dolca.
Priča o prostornom uređenju Dolca je i priča o političkom kaosu i korumpiranim gradskim političarima u Zagrebu.
Rasprave
o izboru mjesta za izgradnju nove gradske tržnice završile su početkom
1908. kada gradonačelnik Zagreba Milan Amruš raspisuje javni natječaj za
arhitektonsko-urbanističku regulaciju prostora Kaptola i Dolca. Prva je
nagrada dodijeljena arhitektu Viktoru Kovačiću (1909.).
Do
1925. godine detaljan urbanistički plan (regulacijska osnova Kaptol –
Dolac) nije izrađen, ali Grad Zagreb je u čitavom razdoblju provodio
otkup i izvlašćivanje nekretnina na Dolcu, u Tkalčićevoj, u ulici Pod
zidom i na Kaptolu.
1910. Pogled na južni dio ulice i
stubište kojim se s Dolca dolazilo do ulice Pod zidom. Stubište se
nalazilo u sredini između dva današnja stubišta uz zapadni i istočni
blok zgrada.
Godine 1925. Odbor za
regulaciju Kaptola i Dolca (nadgleda izradu i predlaže regulacijsku
osnovu na odobrenje Gradskom zastupstvu) bez objašnjenja napušta
odobrenu regulatornu osnovu Dolca arhitekta Viktora Kovačića iz 1908.,
zaobilazi zakonski propisan upravni postupak i u lipnju prihvaća novu
detaljnu regulacijsku osnovu za Dolac i Kaptolski trg koju su izradili
Gradski građevni ured i njegov predstojnik Karlo Vajda. Naravno, odluka
Odbora je izazvala veliku raspravu na skupštini Gradskoga zastupstva 26.
lipnja 1925., no ipak je odobrena iako Vajda nije zastupnike upoznao s
osnovnom koncepcijom nove detaljne regulacije Dolca.
Izrada idejnog arhitektonskog projekta
tržnice bila je neposrednom odlukom (bez javnog natječaja) povjerena
arhitektu Vjekoslavu Bastlu. U listopadu 1925. je započelo rušenje
Plemićeve kurije, a glavni arhitektonski projekt tržnice je završen u
srpnju 1927.
Projektom je bila
predviđena izgradnja vanjske i unutrašnje tržnice. Ulica Pod Zidom je
južna granica vanjske tržnice na Dolcu, a sjeverna granica je Skalinska
ulica koju je trebalo proširiti rušenjem zgrada na sjevernoj strani i
produžiti sve do Kaptolskog trga.
Način i izbor izvođača za pojedine
radove također je izazvao brojne optužbe o neregularnosti natječaja.
Raspisani natječaji poništili bi se, a na ponovljenim natječajima radovi
bi se odlukom gradonačelnika Vjekoslava Heinzela dodijelili manje
poznatim i neafirmiranim izvođaćima. Gradonačelnik Vjekoslav Heinzel je
dao ostavku 23. listopada 1928. godine.
2011.
Trg Bana Jelačića, ulica Splavnica i stari Dolac
1911. Pogled iz Splavnice na ulicu Pod zidom, kulu Plemićeve kurije i zvonik crkve Sv. Marije na Dolcu.
Prva
srušena zgrada starog Dolca bila je kurija protonotara Plemića, što je
izazvalo buran protest Zagrepčana. Srušena je 1925. godine uoči
otvorenja kulturno-historijske izložbe grada Zagreba koja se održavala u
čast 1000 godina Hrvatskog kraljevstva(!). Vrlo ugledni ljudi tražili
su da se sruši i crkva Sv. Marije.
2012. Trgovačko-stambena zgrada Bartulić
Prva
novoizgrađena zgrada čitava kompleksa Dolac bila je trgovačko-stambena
trokatnica na jugozapadnom uglu vanjske tržnice i Tkalčićeve ulice
(investitor ljekarnik Vladimir Bartulić, arhitekt Vjekoslav Bastl)
podignuta 1927. godine. U ožujku 1932. izbio je veliki požar, a treći
kat bio je potpuno uništen. No, financijska moći farmaceutskog tajkuna
Bartulića bila je takva da se iste godine mogao upustiti u popravak
cijele zgrade.
*1913.
godine ulica Potok preimenovana je u Tkalčićevu ulicu u čast velikog
hrvatskog povjesničara Ivana Krstitelja Tkalčića (1840 - 1905.).
2012. Trgovačko-stambena zgrada Arko-Hercog
Duž
istočne strane tržnice izgrađene su dvije trgovačko-stambene zgrade
(investitori dr. Branko Arko i dr. Žiga Hercog, arhitekt Ignjat Fischer)
koje ostavljaju dojam jedinstvene zgrade.
Odbor
za prosuđivanje kvalitete pročelja i ishođenje građevne dozvole je
1929. godine ocijenio neprihvatljivim ovaj Fischerov projekt jer ne
poštuje odluku iz 1925. godine za jedinstvenim izgledom trga
(ujednačenost visine), no investitore to nije spriječilo da započnu s
gradnjom. Uporabne dozvole dodijeljene su ovoj dvojici zagrebačkih
tajkuna u veljači i svibnju 1931. godine.
1948.
2010.
Vanjska tržnica Dolac
1931. Unutrašnja tržnica je potpuno ukopana sa zapadne, sjeverne i istočne strane.
2012.
U
unutrašnju tržnicu ulazi se s južne strane iz ulice Pod Zidom, a s dva
vanjska stubišta uz zapadni i istočni blok zgrada pristupa se vanjskoj
tržnici.
Otvorenje vanjske tržnice
dogodilo se bez najave 7. studenoga 1929. godine. Prodavaći mliječnih
proizvoda i peradi premješteni su s Trga bana Jelačića na Dolac, a
službenici Tržnoga nadzorništva su preseljeni u novu zgradu uz crkvu sv.
Marije.
1929. Unutrašnjost tržnice Dolac
Prirodno
osvjetljenje unutrašnje tržnice rješeno je ugradnjom pravokutnih okvira
s Luxfer staklenim prizmama, koji su poslije prekriveni asfaltom kad je
asfaltirana vanjska tržnica.
1930. unutrašnja tržnica nakon otvorenja 1. rujna
2012.
1932.
1932.
2012.
2012.
U
unutrašnjoj tržnici na sjevernoj strani prema Opatovini nalazi se
međukat (sa stubištima do vanjske tržnice), gdje su bile predviđene
hladnjače za sve vrste namirnica. Dio s hladnjačama nikada nije izveden.
Tržnica za prodaju ribe
Neugledna
prizemna zgrada ribarnice (tržnice za prodaju ribe) nije zadovoljavala
regulatorne i arhitektonske kriterije postavljene u detaljnoj
regulatornoj osnovi Dolca iz 1925. godine, pa ipak je gradnja odobrena u
lipnju 1934. godine, a u građevnoj dozvoli (1935.) dodijeljenoj na
razdoblje od šest godina predviđeno je rušenje nakon isteka roka i
premještanje na bolju lokaciju. Do danas je ostala na istom mjestu.
2012. Tržnica za prodaju ribe
Bilo je jela "od rib, žab i želva".
Ribe su pripravljali ovako:
Krap
(šaran) bio je modro obkuhan, na crnoj juhi, bio je pečen, bio je
"prevehli", "prekuhan", na limunskoj juhi, frigan na juhi, na juhi
crljenca-luka, a pravili su od njega i "hladnetinu".
Šćuka
(štuka) bila je prekuhana, pečena, tenfana na limunskom soku,
pripravljena hrenom, mandalinskim, sardeličnom juhom, šćuka "kakti
štokfiš" u kiselom zelju.
Soma su pekli, frigali, pekli na ražnju, od glave pripravili hladnetinu, juhu.
Piškure (Misgurnus fossilis) spremili su u zeljnem soku sa "gvercom", šafranom i "muskatpletom" (Muskatbluthe), u juhi ili ih frigali.
Žabe su jeli u juhi, frigane, kao "karbonadline".
Željve (kornjača) priredili su zelenim grahom, limunskim sokom, na "reski juhi", tenfane.
Rake su frigali, kosali i pekli od njih "rakovkoh".
Morsku "hobotnicu" i "austrige" (oštrige) bi jeli sa limunskim sokom.
Pak, da to ne bijahu vremena, kad je Zagrebom tekao med i mlieko i dobri naši "purgari" živjeli kao "bubreg u loju".
Ljubomir Škrinjar
Primjedbe
Objavi komentar