Povijest zagrebačkih gradskih i prigradskih naselja, kvartova, ulica, parkova..

Bizek - brdsko prigradsko naselje

Bizek danas

Bizek je gradsko brdsko naselje, smješteno na jugozapadnim obroncima Medvednice. Naselje karakteriziraju brojne obiteljske kuće, a smatra se slabije urbaniziranim naseljem. Administrativno Bizek pripada zagrebačkoj gradskoj četvrti Podsused Vrapče. Bizek je vjerojatno najpoznatiji po (danas napuštenom) kamenolomu. Iako je kamenolom napušten, iznimno se povremeno otvara zbog izvlačenja kamena za popravak Zagrebačke katedrale. Također, na području Bizeka nalaze se najvrednija nalazišta fosila na Medvednici.
Povijest Bizeka
Bizek je naziv starog sela na brdu iznad Podsuseda. Naselje toga imena postoji i danas, a zna se da je u 18. stoljeću je imalo tek pet kuća i oko tridesetak stanovnika. Blizu naselja Bizek postojalo je i kamenolom Bizek. Nalazio se na rubu Medvednice, iznad Stenjevca, tj. Podsuseda. Danas je napušten, a nekada, kada je bio eksploatiran, služio je kao izvor sirovine (lapor) za, danas također napuštenu cementaru u Podsusedu. Sirovina se iz kamenoloma vozila žičarom čiji stupovi još postoje. Također, kamen iz kamenoloma koristio se i za eksploataciju arhitektonsko - građevnog kamena koji je korišten u izgradnji grada Zagreba. Najistaknutiji objekti u Zagrebu izgrađeni od kamena iz Bizeka su Zagrebačka katedrala, mirogojske arkade i pošta u Jurišićevoj ulici. Borongaj Borongaj danas Borongaj se danas zove okretište tramvaja i sinonim je za taj dio grada. Također, jedno od najstarijih stambenih naselja u Zagrebu (južno od pruge) nazivaju se Borongajske limenke (slične zgradama - limenkama u Zapruđu). Naselje Borongaj postoji kao gradski mjesni odbor Borongaj - Lugovi i nalazi se između ulica Getaldićeva, Branimirova, Koparska, Slavonska avenija i ulica grada Gospića, a kroz njega prolazi Borongajska cesta. Borongaj - Lugovi administrativno pripadaju gradskoj četvrti Pešćenica - Žitnjak. Sam tramvajsko - autobusni terminal Borongaj (s njega prometuju dnevne tramvajske linije 3, 9, 17 i noćna linija 32) se nalazi u gradskoj četvrti Maksimir, u mjesnom odboru Maksimirska naselja. Uz terminal je i stanica gradske željeznice Maksimir. Povijest Borongaja Naselje nastalo između željezničke pruge, Borongajske ceste i potoka Blizneca. Naselje je dobilo ime po šumi Borongaj, a ona je dobila ime po zagrebačkom kanoniku Boranu ili Baranu. Bukovac Povijest naselja: Staro selo na istočnom dijelu (gradskog) prigorja, a često je bilo spominjano u starim zapisima. Po tim zapisima zna se da je 1344. godine Kaptol ustupio jedan dio sela novim doseljenicima sa Nove Vesi. U Bukovcu su nekoć živjeli i kaptolski vinogradari. Danas: Bukovac se danas smatra jednim od elitnijih naselja u Zagrebu. Naseljem dominiraju obiteljske kuće. Naselje Bukovac administrativno pripada gradskoj četvrti Maksimir. Bundek - gradski park i jezero Bundek danas Nakon nastanka, a naročito nakon obnove i revitalizacije 2006. godine, Bundek je omiljeno šetalište i kupalište stanovnika Novog Zagreba. Proteže se sjevernim rubom četvrti Novi Zagreb - istok, a smješteno je južno od rijeke Save, istočno od Mosta slobode, zapadno od Mosta mladosti i sjeverno od naselja Središće i Zapruđe.. Bundek se sastoji se od dva jezera, od kojih veće, istočno, služi kao kupalište, a manje je rezervirano samo za ptice i ribe (ornitološki rezervat). Površina zapadnog dijela jezera je 28.000, a istočnog dijela 35.000 m2. Bunek je prvi park otvoren u Zagrebu nakon 50 godina. Povijest Bundeka Bundek je nekoć bio prvo i najpopularnije zagrebačko kupalište. Nastao je 1955. godine iskapanjem i vađenjem šljunka za potrebe izgradnje Zagrebačkog velesajma (paviljona i prometnih površina). Pošto se kopalo ispod razine podzemnih voda, tako je nastalo jezero dugačko oko 500 metara i najveće širine oko 200 metara. Iskopavanje šljunka nastavilo se do 1960. za potrebe izgradnje Mosta slobode. Kako se Bundek nalazi na vodonosniku, iskopanu rupu napunila je voda, pa je ova šljunčara nakon prestanka iskapanja postala kupalište. Postupno je Bundek uređivan i dograđivan pa je sedamdesetih godina postao popularno rekreacijsko okupljalište. Promjenom morfoloških i hidroloških značajki rijeke Save početkom 80-tih godina koje su uzrokovale neodgovarajuće sanitarne uvjete na Bundeku, Sanitarna inspekcija Grada Zagreba zabranila je kupanje na tom jezeru. Od tada Bundek postaje zapuštena džungla u srcu Zagreba koja je privlačila samo ribiče i zagrižene ljubitelje prirode. Navodno je Bundek dobio ime po Josipu Bundeku, stanovniku Zapruđa, prvom utopljeniku na jezeru, tadašnjoj šljunčari. Črnomerec Črnomerec danas Črnomerec je naziv za naselje koje se nalazi na sjeverozapadnom području Zagreba, a administrativno čini jednu od 17 Gradskih četvrti. Na Črnomercu se nalazi više vojnih, crkvenih, zdravstvenih i prosvjetnih objekata, sud, veliki tramvajsko - autobusni terminal (okretište), tvornica Pliva, nekoliko velikih trgovačkih centara... Kroz Črnomerec prolazi istoimeni potok, koji dolazi sa zagrebačke gore Medvednice i ulijeva se u rijeku Savu. Povijest Črnomerca Črnomerec je od davnina ime potoka i starog sela na zapadnoj strani tadašnje gradske općine. Spominje se još u srednjem vijeku, a po zapisu iz 1631. godine Črnomerec je imao 13 naseljenih kuća. Cijelo područje današnjeg Črnomerca pripadalo je pod folnegiju Vrhovec. Prema zagrebačkoj legendi, Črnomerec je dobio ime po stanovitom vlasniku mesnice, kojeg su se, navodno, građani bojali i nisu mu prigovarali kada bi im, umjesto vaganja mesa, količinu procjenjivo `odokativno`, najčešće na njihovu štetu. Kako se tada po Zagrebu govorilo črno meri, tako se vremenom izraz među ljudima uvriježio. Čukovići Povijest naselja: Naziv starog sela gradskih kmetova smještenog na zapadnoj strani podmedvedničkog prigorja. Prema popisu iz 1631. godine, u Čukovićima je bilo sedam naseljenih kuća, a njegovi stanovnici su, kao i stanovnici Črnomerca spadali su pod folnegiju Vrhovac. Danas: Čukovići su naselje u današnjoj zagrebačkoj Podsljemenskoj zoni. Zbog svog položaja smatraju se elitnim naseljem, te su zbog toga cijene nekretnina malo više od gradskog prosjeka. U Čukovićima su problemi sa klizištima, te se često nove gradnje moraju obavljati uz prethodnu sanaciju terena. Dugave - novozagrebačko naselje Dugave danas Dugave je naselje u Zagrebu, točnije jedno od najjužnijih novozagrebačkih naselja, a u sastavu je Gradske četvrti Novi Zagreb istok. Okruženo je naseljima Travno (na sjeveru, granica je Vatikanska avenija) i Sloboština (zapadno, granica je ulica SR Njemačke), dok je na jugu Ranžirni kolodvor. Broj stanovnika Dugave prema popisu stanovništva iz 2011. godine je 10.492, a naselje se prostire na površini od 85,02 ha. Dugave imaju svoju crkvu (crkva Svetog Mateja), školu (Osnovna škola Fran Galović), nogometni klub, vrtić, gradsku knjižnicu, ambulantu, više ljekarni, različite sportske terene, trgovačke centre Mali i Veliki Oktogon, .. Kroz naselje, od sjevera prema jugu prolazi danas sušeni rukavac rijeke Save - Savišće, koji zimi služi kao sanjkalište. Iz Dugava prema gradu voze dvije izravne autobusne linije - 109 Dugave - Črnomerec i 220 Glavni kolodvor - Dugave. Povijest Dugava Skupština općine Novi Zagreb je 1975. godine donijela odluku o provedbenom urbanističkom planu za naselje. Kamen temeljac za početak izgradnje ovog zagrebačkog naselja postavljen je 25. svibnja 1977., a prilikom njegova projektiranja napušteno je do tada važeće načelo ortogonalnog rasporeda ulica, kakav se može vidjeti u ranijim novozagrebačkim naseljima. Prvu nagradu za idejno rješenje naselja osvojili su Ivan Čižmek, Tomislav Odak, Tomislav Bilić i Zdenko Vazdar. Tijekom gradnje novozagrebačkih naselja posebna je pažnja posvećivana uređivanju zelenih površina, parkova i dječjih igrališta, po kojima se područje ove gradske četvrti izdvaja od drugih. Izgradnjom Dugava, nekadašnje (samostalno) selo Hrelić asimilirano je u danas jedinstvenu urbanu cjelinu. Gračani - naselje na obroncima Medvednice Gračani danas Gračani su gradsko predgrađe smješteno na južnim obroncima Medvednice, u tzv. zagrebačkoj podsljemenskoj zoni. Sinonim su za elitno zagrebačko naselje, a u njemu živi oko 7.000 stanovnika. Povezano je sa gradom tramvajima i autobusima, a administrativno pripada gradskoj četvrti Podsljeme. Gračani su smješteni točno ispod najvišeg vrha Sljemena do kojeg iz Gračana vodi cesta i (bivša) žičara. 1950. godine sagrađena je tramvajska pruga Mihaljevac - Dolje kojom su Gračani direkno povezani sa Zagrebom, a stanovnici grada su tramvajsku vezu s Medvednicom. Na području Gračana postoje dvije župe. Župa sv. Mihalja Gračani je osnovana 1983. godine, a istočni dijelovi Gračana su 2001. postali dio novoosnovane župe sv. Petra i Pavla u ulici Bešići. Prije su Gračani bili podijeljeni između župa sv. Franje Ksaverskog i Majke Božje Remetske. Zanimljivo je da 16. meridijan prolazi točno između Gračana i Markuševca (između Crne Vode i Bačuna). Povijest Gračana Gračani su nastali kao naselje kmetova koji su pripadali slobodnom gradu Gradecu, a nalazilo se sjeveroistočno od Gradeca. Smatra se da i ime Gračani dolazi od imena Gradec. Prvi put se spominju 1334. godine u popisu sela koja moraju plaćati desetinu Kaptolu. 1374. se spominje cesta koja vodi iz Gračana do crkve u Remetama. Gračani su uz Dediće bili najveće selo koje je pripadalo Gradecu, ali su se oko posjeda Gračana sporili Gradec, Kaptol, remetski pavlini i gospodari Medvedgrada. Prema starim zapisima 1631. godine pripadali su pod folnegiji Prekrižje. Krajem 16. stoljeća Turci su uništili Remete - smatra se da su namjeravali osvojiti Medvedgrad i okružiti Zagreb. Zbog velike turske opasnosti mnogi stanovnici Gračana su pobjegli, te su se početkom 17. st. su u njihove napuštene kuće naselile izbjeglice iz Bihaća koji je pao pod Turke. 1904. godine u Gračanima se osniva škola, a 1907. Hrvatsko seljačko pjevačko društvo Podgorac. Gračani su bili značajno uporište djelovanja Hrvatske seljačke stranke Stjepana Radića. 1927. sjedište seoske općine preseljeno je u Remete i Gračani su izgubili status općine. Horvati Horvati danas Horvati su danas naselje u gradskoj četvrti Trešnjevka jug. Zanimljivost je da Horvaćanska cesta nosi ime po naselju Horvati. Povijest Horvata Horvati su staro selo gradskih kmetova koje se nalazilo južno od Gradeca. Naselje je bilo blizu (sjeverno od) rijeke Save, a bilo je i središte folnegije pod koju je spadalo nekoliko prisavskih sela. Naselje Horvatovac Povijest naselja: Naziv za brdo sjeverno od grada. Ime je dobilo po Horvatovim vinogradima koji su bili zasađeni na njemu. Prva izgradnja kuća zabilježena je početkom 20. stoljeća. Danas: Gradsko brdsko naselje u kojemu prevladavaju obiteljske kuće. Jakuševec - novozagrebačko naselje Jakuševec danas Jakuševec je novozagrebačko naselje, a većina građana grada Zagreba ga povezuje sa gradskim odlagalištem otpada i Sajmom automobila (Hrelić). Jakuševec pripada gradskoj četvrti Novi Zagreb istok, a cijelo naselje spada pod 4. mjesni odbor četvrti. Naselje je Sarajevskom cestom odvojeno od susjednog, zapadnijeg naselja Dugave. Površina naselja iznosi 455,21 ha, a broj stanovnika prema evidenciji prebivališta od 28. veljače 2009. godine je 2.008 stanovnika. Kroz naselje prolaze autobusne linije ZET-a 307 i 308. Povijest Jakuševca U prošlosti područje Jakuševca nalazilo se južno od rijeke Save, između (današnjih naselja) Zapruđa, Svete Klare i Kosnice. Zemljište je bilo u posjedu lokalnih plemića Jakuša (poznati i kao Jakuševečki). Njihovo imanje se isprva zvalo Hurčin, a kasnije je preimenovano u Jakuševec. Preko Save (sjeverno) se, kao i danas, nalazilo naselje Petruševec. Jarun - naselje i rekreacijsko športski centar Jarun danas Jarun je ime gradskog naselja i športsko - rekreacijskog centra (ŠRC Jarun) u blizini toka rijeke Save. Administrativno pripada gradskoj četvrti Trešnjevka - jug. Smjestio se između Horvaćanske ceste i obale rijeke Save te naselja Horvati, Srednjaci, Gajevo i Gredice na istoku, Staglišće na sjeveru te Vrbani i Prečko na zapadu. Naselje Jarun pripada istoimenomu mjesnom odboru, a dio je Rimokatoličke župe Duha Svetoga, čije je središte uz crkvu Sv. Mati Slobode. ŠRC Jarun, popularno izletište zagrepčana svoj današnji izgled dobio je 1987. godine, kada je potpuno uređen za ljetnu Univerzijadu. Na prostoru veličine 70 hektara uređena je veslačka regatna staza dužine dva kilometra, asfaltirano oko šest kilometara prometnica koje ga okružuju, sagrađeni su prateći sportski objekti (upravna zgrada, veslački dom, tribine, igrališta, ..) kao i nekoliko ugostiteljskih objekata - klub Aquarius i dr. Jezero Jarun je i sinonim za gradski noćni život. Jezera su, iako je je to savski rukavac, najvećim dijelom umjetne tvorevine - šljunčare. Zanimljivo je da uz dva jezera - Veliko i malo, postoji šest otoka - otok Trešnjevka, Otok Univerzijade '87., Otok hrvatske mladeži, Otok veslača, Otok divljine i Otok ljubavi. Otoci divljine i ljubavi nisu povezani mostovima sa kopnom. Povijest Jaruna Na mjestu današnjeg Jaruna postojalo je staro selo gradskih kmetova zapadno od Horvata. Jedno od prvih službenih spominjanja Jaruna je topografska karta Zagreba koja datira iz 1728. godine. Nakon poplave Zagreba 1964. godine, savski tok se od grada odvaja nasipom, tako da područje današnjeg jezera ostaje fizički odvojeno od Save nasipom i postaje močvarno područje. Kako su se u to vrijeme iz Jaruna vadile ogromne količine šljunka koji se koristio za izgradnju nasipa, tadašnja šljunčara se s vremenom produbila i tako je nastalo današnje jezero. Ubrzana izgradnja naselja Jarun počela je usporedo sa uređenjem sportskog centra, a popularnost naselju je uvelike skočila kada je 1985. produžena tramvajska pruga od Savske ceste duž Hovaćanskoj ceste do danas bivšeg okretišta `Jarun` u ulici Hrvatskog Sokola. Kruge Kruge danas Kruge je ime zagrebačke ulice koja se proteže smjerom sjever - jug, a povezuje Aveniju Vukovar i Slavonsku aveniju (autoput). Nekadašnje naselje uz ulicu Kruge u kojem su dominirale obiteljske kuće polako se mijenja i kuće zamjenjuju veliki stambeni blokovi i zgrade. U budućnosti ulica Kruge će biti poveznica između mosta Ivana Pavla II. (koji se spaja na Ulicu Savezne republike Njemačke) i Draškovićeve ulice, buduće brze gradske prometnice koja će povezivati Podsljeme i Zračnu luku. Povijest Kruga Kruge je naziv selo smještenog istočno od Trnja naseljeno već u srednjem vijeku. Pretpostavlja se da su na tom području prvi živjeli Avari koji su ovamo došli u 6. ili 7. stoljeću. Lašćina Lašćina danas Lašćina je elitno zagrebačko brdsko naselje, smješteno na južnim obroncima Medvednice. Krzo naselje prolazi istoimena ulica - Lašćinska ulica. Nalazi se sjeverno od Kvaternikovog trga (desetak minuta pješice) i istočno od Srebrnjaka. Studentskoj populaciji je Lašćina poznata i po jednom od četiri smještajna kompleksa pri Sveučilištu u Zagrebu - Studentskom domu Lašćina. Povijest Lašćine Lašćina je bila kmetsko naselje zagrebačkih biskupa, smješteno na istoimenom brdu iznad Vlaške Vesi. U 17. stoljeću je na tom mjestu bilo tek nekoliko naseljenih kuća. Osnovne privredne djelatnosti kojima su se bavili stanovnici bile su vinogradarstvo i stočarstvo. Markuševec Markuševec danas Markuševec je zagrebačko podsljemensko naselje, smješteno na jugoistočnim obroncima Medvednice. Administrativno Markuševec pripada gradskoj četvrti Podsljeme, a cijelo naselje čini jedan mjesni odbor. Markuševec se nalazi na 45°52'59" sjeverno od ekvatora i 16°1'0" istočno od početnog meridijana. Prema evidenciji od 28. veljače 2009. godine, u Markuševcu je živjelo 6.987 stanovnika, a površinski se prostire na 2695,86 ha. Naselje je sa Gradom povezano autobusnim linijama ZET-a 233 (Mihaljevac - Markuševec) i 205 (Dubrava - Markuševec - Bidrovec). Pristup automobilom moguć je sa tri strane: - Dubrava: benzinska pumpa u Dubravi - Granešina - Markuševečka Trnava - Markuševec; - Dubrava: tramvajsko okretište Dubrava - Nova bolnica - Markuševec; - Centar Zagreba: Draškovićeva ulica - Ksaver - Mihaljevac - Gračani - Markuševec; U mjestu se nalazi župna crkva sv. Šimuna i Jude Tadeja, gradsko groblje Markuševec, osnovna škola i dječji vrtić. Povijest Markuševca Od davnina, naselje je poznato pod imenom Sveti Šimun. Nalazilo se na jugoistočnim obroncima zagrebačke gore Medvednice (podsljemenska zona), a pripadalo je posjedima zagrebačke Crkve. Prije crkvene uprave mjesto je bilo kraljevski posjed. U 16. stoljeću, prema predaji, na taj teritorij dolazi velikaš Markuscz koji novači svoje sluge i kmetove za gospodarske i ratne svrhe. Prema tome njegovi radnici i vojnici bili su Markusczevi, i na taj način pomalo se izmijenio naziv mjesta iz Sv. Šimun u Markuševec. Kao godina početka crkvenog života na tom području spominje se 1076. godine. Taj podatak navodi historičar crkvene povijesti prof. dr. Krunoslav Draganović, premda neki autori to poriču. No, sa sigurnošću možemo reći da je župa Sv. Šimuna i Jude Tadeja, a prema tome i župna crkva u Markuševcu jedna od najstarijih u zagrebačkoj nadbiskupiji, a vjerojatno i u cijeloj Hrvatskoj. Na temelju dokumenata historijskih izvora s kojima raspolažemo vidljivo je da sadašnja crkva počiva na temeljima jedne još starije crkve. Ova današnja ima u zaglavnom kamenu nad glavnim oltarom uklesanu 1476. godinu (a pitanje je da li je to i 1276. godina). Župa sv. Šimuna i Jude Tadeja nadomak je Medvedgrada kojega podiže zagrebački biskup Filip II oko 1271. godine i sa gospodarima tog grada ima stoljetne veze. Razni i brojni gospodari Medvedgrada (zagrebački biskupi, velikaši Gregorijanci, Alapići, Arpadovci, Zrinski, grofovi Celjski i drugi) trebali su i novačili radnu snagu i vojni potencijal, pa su uz ostala naselja najvećim dijelom prikupljali osoblje iz redova siromašnog puka župe sv. Šimuna i Jude Tadeja u Markuševcu. Peščenica Peščenica danas Današnja Peščenica (Peščenica - Žitnjak) je gradska četvrt smještena u jugoistočnom dijelu grada i obuhvaća teritorij omeđen Heinzelovom ulicom, ulicom kralja Zvonimira, Držićevom i Slavonskom avenijom i rijekom Save. Četvrt se nastavlja na istočni dio Donjeg grada i obuhvaća naselja Volovčica, Ferenščica, Borovje i Folnegovićevo naselje, poluurbana naselja Kozari Bok, Kozari putovi i Vukomerec i samostalno naselje Ivanja Reka. Od važnijih objekata u četvrti se nalazi Župna crkva Blaženog Augustina Kažotića na križanju Ulice grada Vukovara i Ivanićgradske, zagrebačka džamija u naselju Borovje, te brojni industrijski pogoni (Munja, Badel i dr.). Od kulturnih ustanova izdvajamo knjižnicu i Kulturni centar Peščenica. U naselju se nalaze Grafička škola, Tehnička škola Ruđera Boškovića i SŠD Peščenica (sportska dvorana). Po podacima popisa stanovništva iz 2001. godine površina četvrti je 35,26 km2 u kojoj živi 58.283 stanovnika. Povijest Peščenice Staro ime pašnjaka stočara s Lašćine. Od početka 20. stoljeća na tom zemljištu izgrađeno je istoimeno naselje. Remetinec Remetinec danas Današnje zagrebačko naselje Remetinec u ovom obliku je nastalo prije pedesetak godina (početkom druge polovice 20. stoljeća). Dugo je bio administrativni, kulturni i zdravstveni centar Novog Zagreba. U tom naselju se nalazi danas vjerojatno najpoznatija zgrada Zagrebu (i šire) - Okružni zatvor Remetinec. Zbog zatvora, Remetinec je postao sinonim za tamnicu (kao i Vrapče za psihijatrijsku bolnicu). U Remetincu, na Trgu Narodne zaštite nalaze se policijska postaja (VI. PP Zagreb) i Centar za kulturu Novi Zagreb. Povijest Remetinca Remetinec je bilo zagrebačko naselje / vjekovno selo, koje se nalazilo južno od rijeke Save. S vremenom je naselje urbanizirano i uklopljeno u novostvarani Novi Zagreb. Riječ Remetinec pripada kajkavskome hrvatskom jeziku, a naselja tog imena postoje i drugdje u Hrvatskoj, pa i u Sloveniji. U korijenu riječi je kajkavska, čakavska i štokavska riječ remeta, što je nekada bila riječ za pustinjaka (u Držićevoj Tireni), redovnik (kod Jerolima Kavanjina), a kasnije se ta riječ označava crkvenjaka Sigečica Sigečica danas Sigečica je kvart u Zagrebu, administrativno gradski mjesni odbor u sastavu gradske četvrti Trnje. Prostire se na području južno od Vukovarske avenije, zapadno od Radničke ceste, istočno od Držićeve avenije i sjeverno od Slavonske avenije. Površina naselja je 82,06 hektara, a broj stanovnika prema evidenciji prebivališta od 28. veljače 2009. godine je 6.533. Prosječna nadmorska visina naselja je 114 metara, a geografske koordinate su 45°47'57"N i 16°0'24"E. Oko naselja (ulicom grada Vukovara i avenijom Marina Držića) smještena je tramvajska pruga kojom prolaze linije 2, 3 i 13 (Vukovarska ulica), te 6, 7 i 8 (Držićeva avenija). Povijest Sigečice Sigečica je ime pašnjaka koji se nekoć prostirao južno od Slavonske avenije i istočno od Držićeve ulice. Naselje toga imena nastalo je poslije prvog svjetskog rata na tadašnjoj jugoistočnoj periferiji Zagreba, kada se grad počeo naglo širiti. Uz Sigečicu razvija se i naselje Kanal. Stanovnici su pretežito bili radnici i niži službenici, a živjeli u malim obiteljskim kućama. Nedugo nakon masovnijeg doseljavanja i povećanja broja stanovnika Sigečice, osnovana je i crkvena župa - Župa svete obitelji službeno je utemeljena dekretom nadbiskupa dr. Antuna Bauera 20. travnja 1937. godine. Sveti Duh Sveti Duh danas Danas je naziv za brdovitu ulicu u zapadnom dijelu grada, na zagrebačkom Črnomercu, koja povezuje Ilicu i Lukšiće, a poznata je i po tome što se u njoj nalazi Klinička bolnica Sveti Duh i župa i svetište sv. Antuna Padovanskog. Povijest Svetog Duha Crkva na zapadnoj strani gradske tadašnje općine podignuta je još u 15. stoljeću. U vrijeme gradnje, oko crkve bilo je izgrađeno tek nekoliko kuća gradskih kmetova. 1625. godine, na poticaj gornjogradskih isusovaca, osnovana je kmetska bratovština sv. Izidora. U 18. stoljeću na Sv. Duh doseljavaju i obrtnici, članovi gornjogradskih cehova koji zbog toga nisu smatrani gradskim kmetovima. Današnja župa sv. Antuna osnovana je 1. siječnja 1932. Izgradnja crkve sv. Antuna započela je 1931. godine, kada se slavila 700. obljetnica smrti Padovanskog Sveca. Gradnja crkve je dovršena 1934. godine. Crkvu je blagoslovio 8. prosinca 1934. godine dr. Antun Bauer, zagrebački nadbiskup, a prvu svetu misu istoga dana slavio je bl. Alojzije Stepinac. Trešnjevka Trešnjevka danas Trešnjevka jedna od najvećih i najnaseljenijih zagrebačkih četvrti. Zbog svoje veličine, administrativno je podijeljena na dvije gradske četvrti - Trešnjevku sjever i Trešnjevku jug. Na Trešnjevci se nalazi puno važnih gradskih objekata, kao što su sportski centar Dražen Petrović, Tehnički muzej Nikola Tesla, tramvajska Remiza, Centar za kulturu Trešnjevka, sportske dvorane Kutija šibica i Dom sportova, Kazalište Trešnja, ŠRC Jarun, Dom odbojke, Plivalište Mladost, Atletski stadion, dva Studentska naselja (od četiri u Zagrebu) i mnogi drugi. U crkvenom administrativnom smislu, cijelo područje obuhvaćeno je Trešnjevačkim dekanatom. Povijest Trešnjevke Tri prethistorijske kamene sjekire koje su pronađene u Rudešu, dokaz je da su ljudi već u najstarija vremena obitavali na području današnje Trešnjevka. Također, pronađeni su i brojniji tragovi ljudskog djelovanja iz antičkog i razdoblja velike seobe naroda. U srednjem vijeku, nakon što je kralj Bela IV. 1242. čuvenom Zlatnom bulom njegov istočni dio dodijelio Gradecu, trešnjevački je prostor podijeljen između Kaptola i Gradeca. Granicu dvaju posjeda, ujedno i zapadnu granicu grada Zagreba, predstavlja Veliki potok ili Črnomerčak (Črnomerec). Zapadni dio područja današnje Trešnjevke - sjever (uglavnom područje Rudeša), koji je pripadao Kaptolu, ostao je izvan granica grada Zagreba sve do 1945. godine. Ime Trešnjevka se prvi put spominje na Kneidingerovu planu (Leopold Kneidinger) gradske općine iz 1766. godine. Tada je na tom mjestu nije bilo kuća nego pašnjak koji je dobio ime po divljim trešnjama koje su tamo rasle. Prvo naselje na Trešnjevci bilo je selo Ljubljanica, smješteno južno od starijeg naselja Črnomerec - u pisanim se dokumentima spominje od sredine 18. stoljeća. Ono je tada imalo desetak kućanstava koja su se bavila vinogradarstvom. Nedaleko od Ljubljanice nalazilo se zemljište Berek, na dijelu kojega je smještena današnja tramvajske Remiza. Nešto sjevernije odatle prostiru se Črešnjevke, zemljište koje je Trešnjevci dalo ime. Veće zabilježeno naseljavanje Trešnjevke odvijalo se tijekom druge polovine 19. stoljeća. Preobrazba trešnjevačkog prostora iz ruralnog u urbani započinje gradnjom željezničke pruge Zidani Most - Zagreb - Sisak 1862., odnosno Južnog (današnjeg Zapadnog) kolodvora kojom je pokrenuta industrijalizacija. Sve intenzivniji i raznovrsniji gospodarski život koncentrira se prvenstveno uz željezničku prugu i Savsku cestu, na kojoj se 1891. godine gradi prva tramvajska pruga, sa spremištem za tramvaje na mjestu današnjega Tehničkog muzeja. Tu se grade i Tvornica šibica, Pilana, Potkivačka škola, .. U razdoblju od 1945. do 1952. godine područje Trešnjevke čini V. rajon grada Zagreba. Nakon ukidanja rajona 1952., cijelo to područje pripada jedinstvenom užem gradskom prostoru pod izravnom upravom Narodnog odbora Grada. Od 1953. Trešnjevka ima status općine, a 1967. ulazi u sastav Grada Zagreba kao jedinstvene općine. Statutom Grada Zagreba od 14. prosinca 1999. godine područje općine Trešnjevka dijeli se na dvije gradske četvrti - Trešnjevka sjever i Trešnjevka jug. Vrapče - naselje sa tri središta Vrapče U novije vrijeme naselje se povećalo, tako da danas ima tri lokalna središta koja se zovu Gornje Vrapče, Donje Vrapče i Vrapče Centar. Nekada se na području Vrapča Centar nalazila zgrada u kojoj je bila smještena općine koja je kasnije preseljena u susjedno naselje Gajnice. Sa središtem Grada naselje je povezano autobusnim linijama ZET-a, a u blizini je i željeznička pruga. Naselje Vrapče administrativno spada pod Gradsku četvrt Podsused - Vrapče. Zanimljivost i prepoznatljivost naselja je Psihijatrijska bolnica Vrapče, zbog koje je naziv naselje postalo sinonim za ludnicu (slično kao Remetinec zbog Okružnog zatvora). Bolnica Vrapče je najveća i najstarija psihijatrijska ustanova sa 130 godišnjom povijesti i tradicijom, i jedina je namjenski građena za psihijatrijske bolesnike. Povijest Vrapča Vrapče je naziv za srednjevjekovno kmetsko selište zagrebačke Crkve. U stara vremena to naselje se zvalo Rabuč. Kasnije je dobilo samostalnu općinsku upravu. Za pojavu izvornog imena Rabuč pretpostavlja se da ili potječe od starohrvatskog imena Raba (najstariji poznati žitelj na području Vrapča) ili od stanovnika koji su bili robovi Kaptola (Ropče). Po drugoj teoriji, ime Vrapče naselje je dobilo po vrapcima - pticama su nekada u velikom broju obitavale na tom mjestu (analogija naziva slično krajevima u kojima ima npr. dosta kestena - kestenovac ili hrastova - hrašće i sl.) Zapruđe - najstariji kvart u Novom Zagrebu Zapruđe danas Najstarije novozagrebačko naselje Zapruđe se nalazi južno od gradskog parka Bundek, sjeverno od avenije grada Dubrovnika, istočno od avenije Većeslava Holjevca i zapadno od Mosta Mladosti. U njemu živi malo više od 8000 stanovnika. Zapruđe je poznato i po svojim izgledom specifičnim zgradama - limenkama. Naselje pripada gradskoj četvrti Novi Zagreb istok. U naselju postoji osnovna škola Zapruđe, dječji vrtić, poštanski ured, kvartovski trgovački centar, ambulanta i više sportskih igrališta. Naselje je sa ostatkom Grada povezano tramvajskim linijama 6, 7, 8 i 14, te noćnom linijom 31. Najveći trg u naselju je Meštrovićev trg, koji su izgradili sami stanovnici Zapruđa tzv. samodoprinosom (lokalni javni prihod). Na tom Trgu se održavaju, sada već tradicionalni, Dani Zapruđa. Povijest Zapruđa Stambeni dio naselja gradio se od 1963. do 1968. godine, a građeno je kao plansko naselje koje bi osim funkcije stanovanja, zadovoljilo i niz drugih potreba stanovništva. No, dio predviđene infrastrukture nikada nije izgrađen. Kada je naselje građeno, smatralo se elitnim kvartom, jer su tamo stanove dobivali zaslužni političari, sportaši, glazbenici i slični. Najveći dio Zapruđa izgrađen je montažnim načinom građenja - betonska konstrukcija zgrade na koju su postavljene oplate (JU-60 i JU-61), čije je jedno od obilježja aluminijska oplata, pa se te zgrade danas nazivaju limenkama. Krajem 1960-ih, nakon završetka izgradnje limenka, u naselju su sagrađeni neboderi. Novozagrebačko naselje Zapruđe dobilo je ime zbog svog smještaja - nalazilo se iza (danas nepostojeće) željezničke pruge i starog zagrebačkog željezničkom mosta (nalazio se istočno od Mosta mladosti, a od njega je su ostali samo temelji vidljivi uz korito rijeke Save). Zapruđe spominje i August Šenoa u romanu Zlatarevo Zlato iz 1871. godine, u kojem se navodi da je u drugoj polovici šesnaestog stoljeća Zapruđe bilo `imanje i posjed medvedgradski na desnoj obali Save`. Zapruđe se može pohvaliti da je u njemu odrastao veliki broj glazbenika, a u njemu su svoje početke zabilježile grupe poput grupe Film, Pips, Chips & Videoclips te Klinske Pomore (preteča Psihomodo Popa). Kvartovska proslava Dani Zapruđa je multimedijska priredba, koja svoje korijene nalazi u 70-im godinama prošlog stoljeća. Na Danima Zapruđa (kako se ta priredba tada zvala) uz projekcije filmova na otvorenom, na improviziranoj pozornici nastupali su u svojim počecima, novovalne zvijezde i zapruđanski rock`n`roll klinci. 1987. godine ta priredba se ugasila, da bi je 2000. mala, ali odlučna grupa entuzijasta ponovo pokrenula pod današnjim imenom - Zapruđe uživo.