Sunčana ura u Tkalčićevoj
Sigurno ste mnogo puta prošli poznatom Tkalčićevom ulicom u Zagrebu, a nikad se niste zapitali što se to krije iznad naše Zagorke.Riječ je o sunčanom satu tj uri.
Malo niže od kuće u Tkalčićevoj 25, na kojoj se danas nalazi sunčani sat, sastajao se potok Medveščak s Melinskim kanalom koji je od davnina prokopan kako bi tjerao mlinske kotače.
Na broju 23 nalazio se najjužniji mlin. Godine 1899. potok i kanal su presvođeni. Srušena je zgrada mlina na broju 23. Time je južno pročelje zgrade 25 postalo otvoreno pogledu. U studenom 1955. godine ovdje je za diplomski rad na Akademiji primijenjenih umjetnosti Božidar Jušić izradio sunčani sat.
Mentor ovog zanimljivog vizualnog i komunalnog zadatka bio je profesor Ernest Tomašević. Iako su u Zagrebu sačuvane dvije sunčane ure iz 17. stoljeća (jedna u dvorištu nekadašnjeg Isusovačkog samostana- danas Klovićevi dvori, a druga u dvorištu Muzeja grada Zagreba), upravo je sat na Tkalčićevoj, premda ˝najmlađi˝, najpoznatiji. Postao je jednim od simbola grada i dobio pridjev ˝stari˝.
Pedeseti rođendan Sunčane ure u Tkalčićevoj 25
Nakon Drugog svjetskog rada, na mjestu bivšeg najjužnije mlina uređen je malen trg. Godine 1954. javila se ideja da se trg istakne sunčanim satom. Prof. Ernest Tomašević uredio je da se likovno oblikovanje sata povjeri Božidaru Jurišiću, njegovom učeniku, apsolventu Slikarskog odjela Akademije primijenjenih umjetnosti. To je bio njegov diplomski rad. Proračun za sat izdao je prof. Leo Randić. Autoru su pomagale Lidija Laforest i Valerija Baho, kolegice iz iste klase APU te današnja supruga Melita.
Sat u obliku peterokuta je ukomponiran u pročelje zgrade, krovište i prozore. Uslijedilo je slikanje lepeze sata skalom duginih boja na svježoj žbuci, tehnikom fresko. U naknadnim manjim ispravkama vezio fresko bojama bili su svježi kravlji sir i vapno, izmješani lopaticom. Simboli mjeseca smješteni su u krivulje karakterističnih sjena u dva vertikalna niza. Crtež na satu urezan je grebalicama. Neke crte pocrnjene su kazeinskom bojom, a ostale su bijele. Sunce je oblikovano tlačenjem bakra i na kraju patinirano. U sredini Sunca učvršćen je bakreni gnom s alkom. Sat je završen dana 3. studenoga 1955. godine.
Zahvaljujem se Muzeju grada Zagreba na pomoći kod pisanja ovog posta.
Malo niže od kuće u Tkalčićevoj 25, na kojoj se danas nalazi sunčani sat, sastajao se potok Medveščak s Melinskim kanalom koji je od davnina prokopan kako bi tjerao mlinske kotače.
Na broju 23 nalazio se najjužniji mlin. Godine 1899. potok i kanal su presvođeni. Srušena je zgrada mlina na broju 23. Time je južno pročelje zgrade 25 postalo otvoreno pogledu. U studenom 1955. godine ovdje je za diplomski rad na Akademiji primijenjenih umjetnosti Božidar Jušić izradio sunčani sat.
Mentor ovog zanimljivog vizualnog i komunalnog zadatka bio je profesor Ernest Tomašević. Iako su u Zagrebu sačuvane dvije sunčane ure iz 17. stoljeća (jedna u dvorištu nekadašnjeg Isusovačkog samostana- danas Klovićevi dvori, a druga u dvorištu Muzeja grada Zagreba), upravo je sat na Tkalčićevoj, premda ˝najmlađi˝, najpoznatiji. Postao je jednim od simbola grada i dobio pridjev ˝stari˝.
Pedeseti rođendan Sunčane ure u Tkalčićevoj 25
Nakon Drugog svjetskog rada, na mjestu bivšeg najjužnije mlina uređen je malen trg. Godine 1954. javila se ideja da se trg istakne sunčanim satom. Prof. Ernest Tomašević uredio je da se likovno oblikovanje sata povjeri Božidaru Jurišiću, njegovom učeniku, apsolventu Slikarskog odjela Akademije primijenjenih umjetnosti. To je bio njegov diplomski rad. Proračun za sat izdao je prof. Leo Randić. Autoru su pomagale Lidija Laforest i Valerija Baho, kolegice iz iste klase APU te današnja supruga Melita.
Sat u obliku peterokuta je ukomponiran u pročelje zgrade, krovište i prozore. Uslijedilo je slikanje lepeze sata skalom duginih boja na svježoj žbuci, tehnikom fresko. U naknadnim manjim ispravkama vezio fresko bojama bili su svježi kravlji sir i vapno, izmješani lopaticom. Simboli mjeseca smješteni su u krivulje karakterističnih sjena u dva vertikalna niza. Crtež na satu urezan je grebalicama. Neke crte pocrnjene su kazeinskom bojom, a ostale su bijele. Sunce je oblikovano tlačenjem bakra i na kraju patinirano. U sredini Sunca učvršćen je bakreni gnom s alkom. Sat je završen dana 3. studenoga 1955. godine.
Zahvaljujem se Muzeju grada Zagreba na pomoći kod pisanja ovog posta.
Primjedbe
Objavi komentar