Mato Juričić - poznati vatrogasac
S obzirom na trenutni broj nezaposlenih osoba, pitam se može li se ovakvim načinom uspijeti šarmirati nadleđene u Hrvatskom zavodu za zapošljavanje i tako dobiti posao.
Mato Juričić je pokušao u toj namjeri te je ušao u povijest vatrogasne brigade Zagreb i cijelog grada Zagreba sa svojom spektakularnom i nevjerojatnom molbom za posao.
zagreb.info
6. travnja 1932. godine Mate je navršio 26 godina i napravio največu vratolomiju u svom životu kako bi ispunio svoj san- dobiti posao vatrogasca.
U to doba vatrogasci su bili poznati po svojim akrobatskim sposobnostima i izuzetnoj fizičkoj znazi, stoga su mnogi od njih bili vrhunski sportaši ili avanturisti. Zbog toga je Mato pomislio kako bi mu neka demonstracija sposobnosti pomogla dobiti posao, piše Siniša Jembrih u Vatrogasnom vjesniku.
Povijesne vratolomije na vrhu Katedrale
Događaj je popraćen u zagrebačkoj novinskoj kronici ''Večer''.
''Nekoliko minuta poslije 10 sati izjutra u srijedu 6. travnja 1932. neka je domaćica na povratku ili u odlasku na središnju tržnicu na Dolcu pogledala prema tornjevima Katedrale i kriknula: ''ČOVJEK NA KRIŽU!'' Dotle se je nepoznati penjač popeo do križa, koji se nalazi na vrhu Katedrale. Stao je na križ i počeo izvoditi svakojake vratolomije.
Najprije je balansirao na jednoj nozi, a nakon toga na zaprepaštenje svih koji su gledali, postavio se na glavu i ostao u balansu nekoliko sekundi.. Čula su se svakojaka nagađanja o nepoznatome, ali njegovo ime nije bilo nikome poznato. Znalo se je samo toliko da se je zajedno s biciklom uspeo u liftu do prve galerije gdje je ostavio dvokolicu , uputivši se prema stubama na frugu galeriju, odakle se kroz prozor provukao na pročelje tornja, ter se zatim počeo penjati na sam vrh. Nakon što se je producirao nekoliko minuta na vrhu križa, mladi je penjač počeo silaziti.'' pisalo je u tadašnjem list''Večer''.
Istog dana list je priopćio da se ovaj vratolomni umjetnik s vrha tornja Katedrale zove Matija (Mato) Juričić te da je rođen 1906. godine u Puli.
''Nakon što je sišao, mladić je priveden na redarstvo odakle je nakon što je legitimiran pušen. On je izjavio da mu je najveća želja da postane vatrogasac, pa da se je zato popeo na vrh Katedrale, da ne taj način dokaže svoju spremu. Bio je prisiljen da to učini, jer se već pola godine nalazi bez posla pa je na taj način htio svratiti pozornost na sebe. Ujedino je izjavio, da bi se mogao popeti još i više, ida njegov pothvat nije iziskivao nikakvih većih napora. Jedino se tužio na jaki vjetar, koji je upravo puhao u vrijeme dok je bio na križu. Da toga vjetra nije bilo on bi na vrhu Katedrale, ostao do dva sata popodne.''
Gledatelji su Matine pogibeljine ekshibicije na križu Prvostolnice nagradili burnim pljeskom, kličući: ''Živio!'', a masa koja dosizala preko tisuću ljudi pratila je Matu koji je odveden na policiju sve do Jelačićeva trga i neprestano mu klicali. Građani su mu čak i nudili novac srdačnom mladiću, ali su mu detektivi zabranili bilo što uzeti.
U jednom intervjuu 1957. godine Mato Juričić, tada s nadimkom Katedralac, izjavljuje da je onda vidio toliko novca da mu se zavrtjelo u glavi.
vatrogasni vjesnik
Tom prigodom na vidjelo su izašle i informacije o njegovoj burnoj mladosti.
Rođen je 1906. u Štinjanu kod Pule, već se kao mladić iskazao svoju nemirnu narav aktivno se uključivši u otpor prema talijasnkoj vlasti koja je vladala Istrom u to doba. Jednom prilikom vlasti su mu u domu našle onda zabranjenu hrvatku zastavu te su mu uhitili oca, a majka je u zadnji čas spriječila Matu da na karabinjere baci jednu od svojih skriveni bombi. Preko noći je zatim pobjegao preko granice u tadašnju Jugoslaviju završivši u Zagrebu, gdje je već kao mlađić izučio stolarski zanat. Pošto mu u Zagrebu nisu cvjetale ruže, penjanje na katedralu mu se učinilo kao dobra ideja na koju je potrošio zadnji dinar kako bi platio ulaz na vidikovac prve galerije na Katedrali.
Mato Juričić je pokušao u toj namjeri te je ušao u povijest vatrogasne brigade Zagreb i cijelog grada Zagreba sa svojom spektakularnom i nevjerojatnom molbom za posao.
zagreb.info6. travnja 1932. godine Mate je navršio 26 godina i napravio največu vratolomiju u svom životu kako bi ispunio svoj san- dobiti posao vatrogasca.
U to doba vatrogasci su bili poznati po svojim akrobatskim sposobnostima i izuzetnoj fizičkoj znazi, stoga su mnogi od njih bili vrhunski sportaši ili avanturisti. Zbog toga je Mato pomislio kako bi mu neka demonstracija sposobnosti pomogla dobiti posao, piše Siniša Jembrih u Vatrogasnom vjesniku.
Povijesne vratolomije na vrhu Katedrale
Događaj je popraćen u zagrebačkoj novinskoj kronici ''Večer''.
''Nekoliko minuta poslije 10 sati izjutra u srijedu 6. travnja 1932. neka je domaćica na povratku ili u odlasku na središnju tržnicu na Dolcu pogledala prema tornjevima Katedrale i kriknula: ''ČOVJEK NA KRIŽU!'' Dotle se je nepoznati penjač popeo do križa, koji se nalazi na vrhu Katedrale. Stao je na križ i počeo izvoditi svakojake vratolomije.
Najprije je balansirao na jednoj nozi, a nakon toga na zaprepaštenje svih koji su gledali, postavio se na glavu i ostao u balansu nekoliko sekundi.. Čula su se svakojaka nagađanja o nepoznatome, ali njegovo ime nije bilo nikome poznato. Znalo se je samo toliko da se je zajedno s biciklom uspeo u liftu do prve galerije gdje je ostavio dvokolicu , uputivši se prema stubama na frugu galeriju, odakle se kroz prozor provukao na pročelje tornja, ter se zatim počeo penjati na sam vrh. Nakon što se je producirao nekoliko minuta na vrhu križa, mladi je penjač počeo silaziti.'' pisalo je u tadašnjem list''Večer''.
Istog dana list je priopćio da se ovaj vratolomni umjetnik s vrha tornja Katedrale zove Matija (Mato) Juričić te da je rođen 1906. godine u Puli.
''Nakon što je sišao, mladić je priveden na redarstvo odakle je nakon što je legitimiran pušen. On je izjavio da mu je najveća želja da postane vatrogasac, pa da se je zato popeo na vrh Katedrale, da ne taj način dokaže svoju spremu. Bio je prisiljen da to učini, jer se već pola godine nalazi bez posla pa je na taj način htio svratiti pozornost na sebe. Ujedino je izjavio, da bi se mogao popeti još i više, ida njegov pothvat nije iziskivao nikakvih većih napora. Jedino se tužio na jaki vjetar, koji je upravo puhao u vrijeme dok je bio na križu. Da toga vjetra nije bilo on bi na vrhu Katedrale, ostao do dva sata popodne.''
Gledatelji su Matine pogibeljine ekshibicije na križu Prvostolnice nagradili burnim pljeskom, kličući: ''Živio!'', a masa koja dosizala preko tisuću ljudi pratila je Matu koji je odveden na policiju sve do Jelačićeva trga i neprestano mu klicali. Građani su mu čak i nudili novac srdačnom mladiću, ali su mu detektivi zabranili bilo što uzeti.
U jednom intervjuu 1957. godine Mato Juričić, tada s nadimkom Katedralac, izjavljuje da je onda vidio toliko novca da mu se zavrtjelo u glavi.
vatrogasni vjesnikTom prigodom na vidjelo su izašle i informacije o njegovoj burnoj mladosti.
Rođen je 1906. u Štinjanu kod Pule, već se kao mladić iskazao svoju nemirnu narav aktivno se uključivši u otpor prema talijasnkoj vlasti koja je vladala Istrom u to doba. Jednom prilikom vlasti su mu u domu našle onda zabranjenu hrvatku zastavu te su mu uhitili oca, a majka je u zadnji čas spriječila Matu da na karabinjere baci jednu od svojih skriveni bombi. Preko noći je zatim pobjegao preko granice u tadašnju Jugoslaviju završivši u Zagrebu, gdje je već kao mlađić izučio stolarski zanat. Pošto mu u Zagrebu nisu cvjetale ruže, penjanje na katedralu mu se učinilo kao dobra ideja na koju je potrošio zadnji dinar kako bi platio ulaz na vidikovac prve galerije na Katedrali.
Godišnja nagrada JVP Zagreb nosi njegovo ime
Nezaposleni Mate dobio je posao u vatrogasnoj brigadi u kojoj je proveo vijeli životni vijek -36 godina, 5 mjeseci i 23 dana - bez i dana bolovanja ili izbivanja s posla, postavši i Zapovjednik postaje. U svojoj karijeri je gasio mnoge poznate zagrebačke požare i spasio mnoge živote.
''Mato je odradio 42 godine u vatrogasnoj službi. Kažu da je na posao zakasnio samo jednom. Razlog inatu koji ga je netjerao na pothvat sa vrhom tornja Katdrale je bio u tome što Mato nije prošao neke prijemne testove koju su ukazivali na nedostatak odvažnosti, hrabrosti, strah od visina'', kao je Damir u komentar objave u grupi Zagreb- Kakav je bio nekada (SLIKE, VIDEO).
I u stare dane je bio izuzetno aktivan i gibak, mogao se popeti po užadi na rukama ili zubima pokupiti omiljenu cigaretu s poda. Sa svojom obitelji je živio na njemu najdražoj adresi - Savska 1 koja je i dan danas, u Vatrogasnoj postrojbi Zagreb priča se o legendarnom Mati Katedralcu, a radi se na tome da se godišnja nagrada JVP Zagreb nazove njegovim imenom.
izvor: zagreb.info, facebook grupa ''Zagreb- Kakav je bio nekada (SLIKEW, VIDEO), Vatrogasna postrojba Zagreb
Primjedbe
Objavi komentar