Prve Zagrepčanke koje su spaljene - nepoznate stvari o vješticama

izvor: wikipedia


''Vještičji malj'' (Malleus Maleficarum) dominikanskih redovnika Jakoba Sprengera i Heinricha Institorisa knjiga je tiskana 1487. godine te je služila kao priručnik za prepoznavanje, ispitivanje i mučenje vještica. Sprenger i Istitoris knjigu su napisali nakon što je papa Inocente VIII. izdao ‘Summis desiderantes affectibus’, koja će u povijest ući i kao vještičja bula.

Nakon tiskanja ove knjige, koja je prihvaćena kao neslužbeni udžbenik za progone vještica, ludilo se počelo širiti Europom u 15. i 16. stoljeću, da bi vrhunac dosegnulo u 17. i 18. stoljeću, a nije obišlo ni Zagreb i njegovu okolicu.

Potom je na provincijskoj sinodi u Trnavi donešena odluka o obveznom propovijedanju protiv čarobnjaštva što je u 17. stoljeću rezultiralo naglim porastom sumnjivih vještica. “Čaranja, vračanja, gatanja, proricanja i supersticiozna vidanja bolesti i rana tajnim riječima i znacima izvršenim u određeno vrijeme i na određenom mjestu, imaju se opetovano žigosati pred sabranim narodom. A ako se opazi da su neki upleteni u takva čarobnjaštva, na njih neka župnik hitno upozori biskupa”, riječi su koje su pojačale histeriju oko vještica.

Prve žrtve su bile Alica i Margareta Zagrepčanka

U Zagrebu je bilo slučajeva izopćivanja i osuđivanja vještica još u 14. stoljeću, a prvo poznato suđenje održano je Alici i Margareti 1360. godine čija sudbina, nažalost, danas nije poznata.
Po spisima, poznato da je na Griču uhićenih i pritvorenih, a os toga ih je 106 optuženo. ''Vještice'' su nakon uhićenja držali zatvorenima i mučili u kuli Kamenitih vrata, zbog čega je i danas vidljiv buzdovan na vrhu koji ''tjera'' vještice, kako ne bi pomogli prijateljici da pobjegne. Oni koji su bili optuženi na smrt, bili su odvedeni na Tuškanac (tamo gdje je danas kino), gdje su se izvršavale smrtne kazne. Tada su taj dio grada Zagrepčani zvali Zvedišće. Na crkvenom kaptolu je bilo 26 pritvorenih, a od toga 12 optuženih. Smrtne kazne su se provodile kraj bedema, koji je tada okruživao katedralu.

Popis ''zločinaca'':
ime i prezime; godina i osuda

 Foto:popis vještica, Ivan Brnčić 2011

Testovi za otkrivanje vještica

izvor: wikimedia

U sudskom procesu provodili su se različiti (apsurdni) pokusi kojima se provjeravalo jesu li žene vještice ili ne. Neki od bizarnijih pokusa bili su oni s vagom, suzama i oni u potrazi za vražjim pečatom. Kod pokusa s vagom vještica mora biti lagana da može letjeti, kod pokusa sa suzama stvari su bile prilično jednostavne, ako ne može plakati, sigurno je vještica.

Vražjim pečatom su se smatrali madež ili bradavica, oni su bili dokaz ugovora s vragom. Ako bi ga na ženi pronašli prvo bi ga uboli jer ondje (navodno) vještica ne osjeća bol. Postojao je trik; imali su iglu na uvlačenje pa ubod stvarno ne bi boljeo. Ako bi našli ono što su smatrali vražjim pečatom, krvnik bi ga izrezao i pokazao sudu, a ako ga ne bi našao to je značilo da ona u potpunosti već pripada vragu.

Razlozi optuživanje

izvor: Arhiva grada Zagreba

U svom radu pod nazivom ‘Utjecaj Katoličke crkve na svjetovne progone vještica u Zagrebu u ranom novom vijeku’, povjesničar Deniver Vukelić otkriva zbog čega su ljudi optuživani za čarobnjaštvo i zbog kakvih suludih optužbi se moglo završiti na lomači.

Mučenja su trajala i po 22 sata

izvor: wikimedia

Danas postoje zapisi o mučenjima koja su trajala i po 22 sata bez prestanka. Nakon priznanja, počelo bi mučenje raznim strašnim napravama. Među najbrutalnijim napravama su bili koloturi, kod čije su uporabe ruke bile vezane u križ iza leđa konopcem, a konopac oko gležnjeva vezan za uže kolotura na stropu. Što se više konopac natezao, to je tijelo bilo više od poda. Katkad bi se o noge vezivali i teški utezi od kamena ili željeza.

Tu je također bila i zastrašujuća naprava nazvana Španjolski magarac – visoka klupa koja je umjesto sjedala imala trokutastu oštru napravu što svojim gornjim oštrim rubom ulazi u meso i organe međunožja.

izvor:  wikimedia

Bilo je slučajeva i u kojima bi optužena (pogotovo ako bi bila mlada i lijepa) prijavila da joj se vrag ukazao u ćeliji kao gradski kaštelan ili svećenik te ju potom seksualno iskoristio (vjerujući kako to zaista je bio bio vrag u tuđem tijelu). Takav se slučaj, stoji u starim zapisima, dogodio 1733. tijekom suđenja Margareti Kuljanki iz Gradeca.

Ako bi, u rijetkim slučajevima, sud i oslobodio optuženu, život bi joj bio nepovratno uništen jer bi ljudi sumnjali i pribojavali se da je vještica. U onim češćim slučajevima, navodne vještice bile su osuđene te spaljene na lomači.

izvor: wikimedia

Žrtvu bi vezali i obrijali joj glavu pa bi je odveli do stratišta gdje bi joj odsjekli glavu prije spaljivanja, a nekad je čak i spalili živu. Činom milosti smatralo se da ponekad namažu drvo kako bi brže gorjelo ili pak da joj stave vrećicu baruta oko vrata pa bi vrećica eksplodirala kad bi plamen došao do nje.

Marija Jurić Zagorka; izvor: wikimedia

Književnica Marija Jurić Zagorka za svoj roman ‘Grička vještica’ inspirirala se, između ostalog, i slučajem Bare Cindekovice, jedne od mnogih žena optuženih da su vještice. Bara je optužena 1743. godine da je čarolijom uspjela postići veći prodajni uspjeh od svoje konkurencije te je zbog toga završila na sudu. Nažalost, Barina sudbina ostaje nepoznata. Ne postoje zapisi o tome je li oslobođena ili smaknuta.

Carica Marija Terezija prekinula je torture

izvor: wikimedia

Takva je situacija s progonima potrajala sve do sredine 18. stoljeća i do vladavine carice Marije Terezije. Iako je rasprostranjeno vjerovanje da je upravo ona prekinula progone vještica, treba uzeti u obzir da je carica vjerovala u magiju i čarobnjaštvo.

No, učinila je presedan u slučaju Magdalene Logomer zvane Herucina iz Križevaca. NJu je 1758. oslobodila optužbi zapovjedivši da je dopreme u Beč pred njezin liječnički konzilij koji je potvrdio da se osumnjičena ne pretvara u muhu kao što je bila optužena.

No, tad je izdala naredbu da se svaka daljnja optužba za vještičarenje mora provesti pred njezinim carskim sudom, a za hrvatske sudove to je značilo puno vremena i novca, a malo okrivljujućih presuda pa je praksa progona vještica kroz neko vrijeme nestala.

izvori: Tamara Matković (Telegram.hr), Ivan Brnčić (zagrebancija.blog.hr)