Zagrebački božićni običaji
Naš Zagreb ima svoju tradiciju i običaje koji su s vremenom potisnuti pod mješavinom različitih kultura u metropoli. No, prisjetimo se kako je to izgledalo nekad.
Božić s borom do stropa okićenim desecima pravih svijeća. Tako se nekad u starim zagrebačkim obiteljima slavilo Isusovo rođenje. No, velika jela nije oduvijek bila jedan od prepoznatljivih simbola ovih bladana. U građanska je kućanstva stigla tek u 19. stoljeću.
Djevojke su paljenjem papirića s muškim imenima od Svete Lucije do Božića otkrivale ime budućeg muža, a djeca su se šibala brezinim granama na Šibrajevo, 28. prosinca.
23. prosinac - Slavio se tzv. kokošji Badnjak. Taj dan provodili su se razni običaji koji bi osiguravali plodnost kokoši (kokošince je imala gotovo svaka kuća na Gornjem gradu sve do 1954. godine). Djeca su kokotala po ulicama, ali i skupljala kukuruz po podu.
Prije jele postojao je "kinč"! - Visoko drvce do stropa s pravim svijećama nije oduvijek bio jedan od prepoznatljivih simbola Božića. Ono je u građanska kućanstva stiglo u 19. stoljeću, a prije je iznad stola stajao okićeni "kinč", uglavnom crvenim jabukama i zlatnim orasima. Jedno vrijeme je umjesto bora stajala tek njegova grana, koja se radi stabilnosti zabadala u repu.
Slama kao simbol- djeca su se igrala na suhoj slami na podu, kao simbol slame na kojo se rodio Isus. U kuću bi je donosio otac.
Luk umjesto zvijezde- na vrh bora jedno se vrijeme postavljao luk umjesto božićne zvijezde. Kada bi proklijao, po klicama se vidjelo kakva će biti sljedeća godina. Ako su dugačke i zdrave, godina će biti dobra.
Nikolinjski sajam - uoči Svetog Nikole na glavnom zagrebačkom trgu između dva rata obično bi se kupovalo na Nikolinjskom sajmu. Najprodavanije bile su zlatne grančice i tzv. kipeki - figurice za jaslice. U Velikoj Gorici predbožićni sajam odvija se na blagdan Sv. Lucije, na kojem su Turopoljke kupovale nove cipele.
Badnjak - na Badnjak se uvijek postilo, pa se najčešće jela juha od graha, salata od graha ili krumpira, orasi, dok bi se nakon ponoće obavezno jela hladetina. Bitno je bilo da je stol za blagdana pun, jer je to značilo da će tako biti i cijele godine.
Purica s mlincima - za Božić se obično jela purica s mlincima ili neka druga perad. I u ovom je običaju simbolika našla svoju inspiraciju. Obzirom da purica svu zemlju baca nazad, simbolično i sve loše ostavlja iza sebe.
Dimnjačar prvi čestita - početkom 20. stoljeća vjerovalo s da je loša sreća, ako prvi čestitar za Novu godinu bude žena. Stoga se s vremenom pojavio običaj da prvi ujutro čestita - dimnjačar. Njemu se uvijek udijelio koji dinar, pa su vrlo brzo svoju korist tu vidjeli svi koji su tražili milodare. Prosjaka je za Novu godinu bilo toliko da je gradska vlast donijela oprost od čestitarenja, a sav novac za milodare uplaćivao bi se u Gradski ubožki odbor.
izvor: večernji list, zagrebački.hr, vlastiti dokumenti
Božić s borom do stropa okićenim desecima pravih svijeća. Tako se nekad u starim zagrebačkim obiteljima slavilo Isusovo rođenje. No, velika jela nije oduvijek bila jedan od prepoznatljivih simbola ovih bladana. U građanska je kućanstva stigla tek u 19. stoljeću.
Djevojke su paljenjem papirića s muškim imenima od Svete Lucije do Božića otkrivale ime budućeg muža, a djeca su se šibala brezinim granama na Šibrajevo, 28. prosinca.
23. prosinac - Slavio se tzv. kokošji Badnjak. Taj dan provodili su se razni običaji koji bi osiguravali plodnost kokoši (kokošince je imala gotovo svaka kuća na Gornjem gradu sve do 1954. godine). Djeca su kokotala po ulicama, ali i skupljala kukuruz po podu.
Prije jele postojao je "kinč"! - Visoko drvce do stropa s pravim svijećama nije oduvijek bio jedan od prepoznatljivih simbola Božića. Ono je u građanska kućanstva stiglo u 19. stoljeću, a prije je iznad stola stajao okićeni "kinč", uglavnom crvenim jabukama i zlatnim orasima. Jedno vrijeme je umjesto bora stajala tek njegova grana, koja se radi stabilnosti zabadala u repu.
Slama kao simbol- djeca su se igrala na suhoj slami na podu, kao simbol slame na kojo se rodio Isus. U kuću bi je donosio otac.
Luk umjesto zvijezde- na vrh bora jedno se vrijeme postavljao luk umjesto božićne zvijezde. Kada bi proklijao, po klicama se vidjelo kakva će biti sljedeća godina. Ako su dugačke i zdrave, godina će biti dobra.
Nikolinjski sajam - uoči Svetog Nikole na glavnom zagrebačkom trgu između dva rata obično bi se kupovalo na Nikolinjskom sajmu. Najprodavanije bile su zlatne grančice i tzv. kipeki - figurice za jaslice. U Velikoj Gorici predbožićni sajam odvija se na blagdan Sv. Lucije, na kojem su Turopoljke kupovale nove cipele.
Badnjak - na Badnjak se uvijek postilo, pa se najčešće jela juha od graha, salata od graha ili krumpira, orasi, dok bi se nakon ponoće obavezno jela hladetina. Bitno je bilo da je stol za blagdana pun, jer je to značilo da će tako biti i cijele godine.
Purica s mlincima - za Božić se obično jela purica s mlincima ili neka druga perad. I u ovom je običaju simbolika našla svoju inspiraciju. Obzirom da purica svu zemlju baca nazad, simbolično i sve loše ostavlja iza sebe.
Dimnjačar prvi čestita - početkom 20. stoljeća vjerovalo s da je loša sreća, ako prvi čestitar za Novu godinu bude žena. Stoga se s vremenom pojavio običaj da prvi ujutro čestita - dimnjačar. Njemu se uvijek udijelio koji dinar, pa su vrlo brzo svoju korist tu vidjeli svi koji su tražili milodare. Prosjaka je za Novu godinu bilo toliko da je gradska vlast donijela oprost od čestitarenja, a sav novac za milodare uplaćivao bi se u Gradski ubožki odbor.
izvor: večernji list, zagrebački.hr, vlastiti dokumenti
Primjedbe
Objavi komentar