Tajna groba u Demetrovoj 3
„Ovdje počiva Paul David von Vakanovich, umro 21. lipnja 1818. u
četvrtoj godini starosti“, hladni je i škrti natpis na nadgrobnoj ploči
uzidanoj u veži kuće u Demetrovoj 3. Dječji grob u Demetrovoj jedna je
od poznatijih strašnih priča koje Zagreb skriva, a njenu tajnu otkriva
vam novinar Anwe.
Na dječakovu grobu nema ni molitve niti natpisa “Počivao u miru”, samo jeziva lubanja koja se ceri u gornjogradskoj noći.
Za jesenjih večeri Gornji grad često djeluje kao savršena kulisa nekog starinskog, crno-bijelog horor-filma. Pod sumornim nebom hodate popločenim ulicama, a sa svih vas strana okružuju drevna pročelja, prepuna zastrtih prozora nadsvođenih intrigantnim ukrasima. Iza svakog neosvijetljenog ugla mogla bi iskočiti neka utvara iz mračnijih djela Marije Jurić Zagorke. Tada se, možda pod prvim kapima kiše, odlučite sakriti u haustor i sebi nasuprot ugledate nadgrobnu ploču, ukrašenu mrtvačkom glavom.
Stari narodi ritualno su zazidavali djecu u temelje kuća kako bi odoljele zubu vremena.
Dječji grob u Demetrovoj 3 jedna je od poznatijih strašnih priča koje Zagreb skriva. Na internetskim forumima koji govore o skrivenim mjestima grada, sablasna ploča s Gornjeg Grada česta je tema. No, usprkos svemu što sam čuo o njoj, prošli su me trnci kada sam je zaista ugledao. Hodajući Gornjim Gradom, prolazio sam kraj starih oronulih kuća koje poput ostarjelih glumačkih diva stoje nad Demetrovom. Nekad raskošne gornjogradske vile, sad služe kao svjedok prolaznosti. Kroz fasade, koje su se isticale svojim ukrasima, vire cigle, a mrlje od vlage iscrtavaju čudne sjenovite oblike kraj vječno sklopljenih kapaka prozorskih okana. Neka od njih su poluotvorena, kao da prošlost zatočena u prašini tih patricijskih vila samo drijema…
Kuća nasuprot broja tri mogla bi pripadati kakvoj vještici iz bajke. Ograđena je oronulim visokim zidom, a nekoliko anoreksičnih breza izdiže se u dvorištu. Sama kuća zarasla je u požutjeli bršljan. Ušao sam u haustor i vrata unutarnjeg dvorišta zlobno su zaškripala. Suho lišće mi je šuštalo pod nogama, a nad glavom mi je bila stara plinska svjetiljka. Unutra je bilo mračno, usprkos tomu što je na ulici još uvelike bio dan. S desne strane stoji kameni zdenac, a iz njega raste ukrasni grm. Dojam nečeg davno napuštenog i zaboravljenog je fizički prisutan. Ovdje je lako zaboraviti da se jedva na korak odavde nalazi centar jednog milijunskog grada. Ploča je uzidana u kućni zid, odmah pored ulaza. Žmirkavo i škrto svjetlo mobitela otkrilo mi je natpis na njemačkom: „Ovdje počiva Paul David von Vakanovich, umro 21. lipnja 1818. u četvrtoj godini starosti“. Taj škrt i hladan natpis, bez „Počivao u miru“ i bez sentimentalne molitve napisane u kutu groba, upotpunjen je velikim križem i mrtvačkom glavom s prekriženim kostima pri dnu.
Koja je priča iza ove ploče? Kad sam čuo za nadgrobni kamen na ovako nevjerojatnom mjestu, misli su mi odmah poletjele prema starim legendama koje govore o ljudima koje su žive zazidali u temelje kuća.
Takav je bio kraj Elizabete Bathory, poznate mađarske plemkinje koja je pila krv svojih kmetova, a predaja kaže da su nekad djecu zazidavali u temelje mostova kako bi udobrovoljili divlje rijeke i osigurali da most ne bude srušen kad voda poraste. Ovdje, srećom (ili nažalost, za nas ljubitelje strave i užasa), nije riječ ni o čemu toliko mističnom. Dio Zagreba u kojem se nalazi Demetrova ulica bio je, naime, građen na groblju. Većina je grobova bila premještena na tada tek otvoreni Mirogoj. No roditelji malenog Paula htjeli su da nadgrobna ploča ostane u dvorištu kuće. Samo nekoliko koraka dalje, vreva Zagreba se nastavlja. I uvijek novi ljudi prolaze pored bizarnog memento morija u Demetrovoj 3. Prolaze, bez da se sjete.
Grob u Demetrovoj kao da otvara vrata za podzemni svijet onima koji imaju ključeve.
preuzeto sa: http://anwa.com.hr/2013/12/06/tajna-groba-u-demetrovoj-3
Na dječakovu grobu nema ni molitve niti natpisa “Počivao u miru”, samo jeziva lubanja koja se ceri u gornjogradskoj noći.
Za jesenjih večeri Gornji grad često djeluje kao savršena kulisa nekog starinskog, crno-bijelog horor-filma. Pod sumornim nebom hodate popločenim ulicama, a sa svih vas strana okružuju drevna pročelja, prepuna zastrtih prozora nadsvođenih intrigantnim ukrasima. Iza svakog neosvijetljenog ugla mogla bi iskočiti neka utvara iz mračnijih djela Marije Jurić Zagorke. Tada se, možda pod prvim kapima kiše, odlučite sakriti u haustor i sebi nasuprot ugledate nadgrobnu ploču, ukrašenu mrtvačkom glavom.
Stari narodi ritualno su zazidavali djecu u temelje kuća kako bi odoljele zubu vremena.Dječji grob u Demetrovoj 3 jedna je od poznatijih strašnih priča koje Zagreb skriva. Na internetskim forumima koji govore o skrivenim mjestima grada, sablasna ploča s Gornjeg Grada česta je tema. No, usprkos svemu što sam čuo o njoj, prošli su me trnci kada sam je zaista ugledao. Hodajući Gornjim Gradom, prolazio sam kraj starih oronulih kuća koje poput ostarjelih glumačkih diva stoje nad Demetrovom. Nekad raskošne gornjogradske vile, sad služe kao svjedok prolaznosti. Kroz fasade, koje su se isticale svojim ukrasima, vire cigle, a mrlje od vlage iscrtavaju čudne sjenovite oblike kraj vječno sklopljenih kapaka prozorskih okana. Neka od njih su poluotvorena, kao da prošlost zatočena u prašini tih patricijskih vila samo drijema…
Kuća nasuprot broja tri mogla bi pripadati kakvoj vještici iz bajke. Ograđena je oronulim visokim zidom, a nekoliko anoreksičnih breza izdiže se u dvorištu. Sama kuća zarasla je u požutjeli bršljan. Ušao sam u haustor i vrata unutarnjeg dvorišta zlobno su zaškripala. Suho lišće mi je šuštalo pod nogama, a nad glavom mi je bila stara plinska svjetiljka. Unutra je bilo mračno, usprkos tomu što je na ulici još uvelike bio dan. S desne strane stoji kameni zdenac, a iz njega raste ukrasni grm. Dojam nečeg davno napuštenog i zaboravljenog je fizički prisutan. Ovdje je lako zaboraviti da se jedva na korak odavde nalazi centar jednog milijunskog grada. Ploča je uzidana u kućni zid, odmah pored ulaza. Žmirkavo i škrto svjetlo mobitela otkrilo mi je natpis na njemačkom: „Ovdje počiva Paul David von Vakanovich, umro 21. lipnja 1818. u četvrtoj godini starosti“. Taj škrt i hladan natpis, bez „Počivao u miru“ i bez sentimentalne molitve napisane u kutu groba, upotpunjen je velikim križem i mrtvačkom glavom s prekriženim kostima pri dnu.
Koja je priča iza ove ploče? Kad sam čuo za nadgrobni kamen na ovako nevjerojatnom mjestu, misli su mi odmah poletjele prema starim legendama koje govore o ljudima koje su žive zazidali u temelje kuća.
Takav je bio kraj Elizabete Bathory, poznate mađarske plemkinje koja je pila krv svojih kmetova, a predaja kaže da su nekad djecu zazidavali u temelje mostova kako bi udobrovoljili divlje rijeke i osigurali da most ne bude srušen kad voda poraste. Ovdje, srećom (ili nažalost, za nas ljubitelje strave i užasa), nije riječ ni o čemu toliko mističnom. Dio Zagreba u kojem se nalazi Demetrova ulica bio je, naime, građen na groblju. Većina je grobova bila premještena na tada tek otvoreni Mirogoj. No roditelji malenog Paula htjeli su da nadgrobna ploča ostane u dvorištu kuće. Samo nekoliko koraka dalje, vreva Zagreba se nastavlja. I uvijek novi ljudi prolaze pored bizarnog memento morija u Demetrovoj 3. Prolaze, bez da se sjete.
Grob u Demetrovoj kao da otvara vrata za podzemni svijet onima koji imaju ključeve.
preuzeto sa: http://anwa.com.hr/2013/12/06/tajna-groba-u-demetrovoj-3
Osobne slike iz 2014. 
Primjedbe
Objavi komentar