Zagrebacko krvavo ljeto 1945.

Od svibnja do kolovoza obilježeno je mučilištima i stratistima na podruĆju grada i bliske okolice. Koljači sa šajkačama, ''lajbek milicionari'' ' i pripadnici VI ličke divizije odradili su dio posla ''četnickog i kurturoloskog čišcenja'' hrvatske prijestolnice. Nakon i masovnih ubojstava, ubijanje se i dalje nastavilo. Pronalaskom autentičnih dokumenata, konačno je nakon 60 godina istraživanja rasvijetijena jedna dobro prikrivena epizoda velikosrpsko-komunističkog pokolja izvršenog u Zagrebu tijekom svibnja, lipnja, srpnja i kolovoza 1945. Osobna svjedočanstva žrtava koje su na podsljemenskim stratistima preižvjele vlastito smaknuče, desetlječima su jugoslavenska UDBA i SUP proglašivali neuvjerljivom "neprijateljskom propagandom". Preživjeli Hrvati i Židovi tvrdili su naime kako su ih iz njihovih zagrebačkih stanova i kuĆa na "likvidaciju" odveli i u ubijanju sudjelovali milicionari grotešknog izgleda, obučeni u krvlju poprskane hlaĆe hrvatskih ubijenih vojnika markuševačke narodne "lajbeke". Na kraju se tobožnja "zlonamjerna klerofašistička kleveta narodne vlasti" ipak pokazala istinitom. Na priloženoj sacuvanoj fotografiji spomenut milicijske jedinice jasno se razahiru dijelovi njihove vrlo čudne odore. Takozvani "lajbek milicionari'' nosili su ustaške hlače "kaki" boje bijele košulje i šarene prsluke ''posuđene'' od markuševačke narodne nošnje crvene "kaubojske" marame a na glavi "šajkacče" s crvenom zvijezdom. Bili su naoružani puškom, pištoljom, ručnim bombama i naoštrenim nožem za klanje. Uz druge koljačke postrojbe ta posebna jedinica je služila isključivo za teroriziranje i ubijanje stanovništva. Njezino točno brojno stanje nije utvrđeno no sigurna je brojila preko 300 ljudi. Bila je sastavljena od dragovoljaca za ubijanje "narodnih neprijatelja" unovačenih uglavnom od "partizana i njihovih simpatizera" iz podsljemenških sela. Jedinica je utemeljena po naredbi polupismenog bravara, "narodnog heroja" i ministra unutrasnih poslava NRH, poznatog krvoloka Ivana KrajačiaĆ zvanog Stevo a izgled odare smislio je nacelnik OZNE za grad Zagreb "narodni heroj" i psihopatski ubajica Marijan CvetkoviĆ. Jedinica "laibek milicionara" bila je "operativno pridodana" dragovoljačkom egzekucijskom odredu VI.ličke divizije. Milicionari su bili smješteni u javne i privremeno otudene privatne zgrade u Šestinama , Gračanima, MikuliĆima i Markuševačkoj Trnavi. "Radno" vrijeme im je bilo "tipicno oznaško"- 24 sata ubijanja a potom 24 sata odmora. LAJBEKI ''CRLENI '' OD KRVI ZAGREPCANA ''Lajbeki'' su objavili sljedeče zadaĆe. Po naredbi ili u prisutnosti ''operativnih oficira OZNE upadali su u bogatije obiteljske vile u rezidencijalnom djelu grada i u stanove, silovali žene svih dobi, odvodili na ''likvidaciju'' cjelokupne imuĆne obitelji zajedno s djecom i odmah potom''obezbjeđivali '' useljavanje predstavnika nove vlasti u isti stambeni prostor. Pored toga , upadali su iu stanove tzv. ''narodnih neprijatelja'',ritualno pred čitavom obitelji silovali žene svih dobi,potom pljačkali stanove , zlatninu i umjetnine,te uhičene''neprijatelje''sprovodili u privremne zatvore VI. ličke divizije u Gračanima.Kao dobri poznavatelji šumaraka i proplanaka na obroncima Medvednice, pronalazili su najpogodnija mjesta za ubijanje , aktivno su sudjelovali u pokoljima , a nakon izvršenja zločina prisilno su dovodili okolno seosko stanovništvo radi ukupa tjela žrtava. Svim smaknuĆima u sjevernom djelu Zagreba , prema svjedočanstvu večeg broja očevidaca i samih počinitelja , rukovodio je stožer egzekucijskog odreda VI.licke divizije. Stožer se nalazijo u selu Gračani u rekviranoj kuiĆ RadiĆ, u Gračecu br. 15, a manjim djelom u rekviriranoj kuĆi Haramija,u LošĆini br.25.Veliki podrum rekvirirane kuĆe BešiĆ sluzio je kao mučiliste za uhiĆenike , te poligon za serijska silovanja ženske djece i odraslih žena . Okolne šupe i staje služile su kao privremeni zatvori.''Lajbek milicionari''i vojnici VI. divizije povremeno su iz podruma iznosili kante ispunjene muškim spolnim organima ,ženskim dojkama, ušima,nosevima i iskopanim ljudskim očima , te njihov sadržaj u dvorištu poljevali benzinom i spaljivalji. Očevidci tvrde da je u spomenutom podrumu, nakon orgija spolnog unakaživanja žrtava, bilo krvi do gležnjeva.Počinitelji su pokolj pojedinih skupina uhiĆenika obično proslavljali pjevanjem i plesanjem partizanskih kola u ''štapskom''dvorištu. U zlostavljanju i ubijanju žrtava sudjelovalo je zamjetam broj partizanki. Pojedine odraslije djevojcice i mlađe zene držane su stanovito vrijeme na životu, da bi svojevrsnom ''gračanskom bordelu VI. divizije'' pružale seksualne usluge partizanskim oficirima , koji su u tu svrhu dzipovima dolazili iz grada.Neke od njih uspjele su gračanskim seljacima turniti papiriĆe s porukom upuĆenom obitelji ili prijateljima.U navedenom je ''bordelu'',nakon mnogostrugog silovanja i neopisiva mučenja , život okončala i Grozda Budak. Partizanke su joj stolarskom pilom pilile udove vrlo polako odrezak po oderzak, potom su joj isjekli prsnu kost i izvukle srce, te na kraju još uvjek živo torzo nabile na kolac i ispekle na žaru. Izvor ovih podataka , načelnik Vojnog suda II armije dr. Gabrijel DivjanoviĆ, tvrdio je štoviše ,kako je svako akt opisanog mučenja snimnjen fotoaparatom , te su on i Vlado Ranogajec uoči smaknuĆa snimke pokazali ocu žrtve zatvorenom Mili Budaku. KAKVA JE TO ''LIČKA DIVIZIJA'' U gračanskom stožeru VI.licke divizije stolovao je bivši četnicki ''oficir'', a kasnije general JA Đoko JovanoviĆ i osobnozapovjedao provođenjem genocida nad hrvatskim narodom. Članovi divizije nisu bili HRVATI. Prema navodnim očevidaca silovao je i potom ubijao djevojčice, te sudjelovao u veĆini skupnih egzekucija, gdje je vlastoručno klao i komandao Žicom vezane ljude .Među žrtvama smaknutim na stratištima sjevernog djela grada gotovo i nije bilo uniformiranih pripadnika oruzanih snaga NDH, ali se je isticao velik broj djece i žena mlade dobi. Prema navodu '' oficira '' OZONE Dragutina Rafaja, tamo su uglavnom ubijane čitave obitelji i veĆe skupine domske djece iz Zagreba. Stratišta i masovne grobnice žrtva ''LAJBEK MILICIONER'' i koljač VI.ličke divizije na gračanskom području su sljedeĆa: Pustodol, JelačiĆev brijeg, Matkov brijeg, Ribnjak Ščurecov, Ribnjak Puntijarov, Ribnjak TrnčeviĆev, GolaĆa, KriviĆev brijeg,Strmec, LonjsĆina, Đurakov voĆnjak, Adolfovac,Jama i Livade Zdenčec, Bjelčenica i Obernjak. Tu su bez ikakve presude ubijena ukupno 1184 civila. Stratišta izvan gračanskog područja na kojem je ubijala ista skupina koljača su: MikuliĆ, Ponikve, Gornje Vraopče, Jelenovac, Maksimirska šuma ( više lokacija ), Ramete, Mirogoj (više lokacija ) i Granešina , Na tim je lokacijama bez ikakve presude ubijeno ukupno 9150 ljudi , gotovo isključivo civila. POKOLJ DJECE IZ DOMOVA Stratišta na graačnskom području jedina u Hrvatskoj imaju sačuvanu autentičnu dokumentaciju o pokoljima , vođenu od ograna '' narodne vlasti'' koji su ih poičnili. SmaknuĆa su vršena u večernjim satima ili noĆu, a zrtve su bile skidane do gola . Na lokaciji Pustodol pobijeno je preko 500 muske i zenske djece u dobi od 7 do 15 godina , sticenika Državnog zavoda odgoj djece koja su u ratu izgubila oba roditelja . Prema osobnom svjedočanstvu Miroslava Haramije, koji je po nalogu organa "narodne vlasti" izvršio dezinfekciju gtobnica na gračanskom području, izgled trupala ukazivao je na bolesno stanje uma i zvjersko panašanje počinitelja. "Žrtve su bile strahovito unakažene. Stratista su bila puna razkomadanih i unakaženih golih ljudskih tijela. Glave su im bile odsječene ili raskoljene sjekirama, bili su im prerezani grkljani, odsječeni udovi, spolni organi i dojke. Večini zrtava zaživotno su vađeni utrobni organi, večinom srca, jetre i maternice". Nakon izvršene dezinfekcije, pregled grobnica obavili su sanitarni inspektori Higijenskog zavoda u Zagrebu Sabadoš i Farkaš, te opunomoĆenici istog zavoda, dr. Berlot i dr. Sindik. Tijekom očevida Berlot se onesvijestio, a Sindik je dobio živčani slom i stanovito se vrijeme liječio na psihijatriji. Prema svjedočenju Tadije DrinkoviaĆ "Lajbeki" i lički koljači su po naredbi i u nazočnosti Marijana CvetkoviaĆ odveli iz bolnice Brestovac i brutalno pobili preko 50 teških i nemočnih bolesnika u uznapredovalom stadiju pluĆne tuberkuloze. Pritom su pijani i od klanja izbezumljeni egzekutori tobože "greškom likvidirali" i skupinu prisilno dovedenih seljaka iz sela Gračana, Šestina i LukšiĆa, čija je zadaĆa bila da pokopaju zrtve pokolja. ZABORAVI I SUTNJE, HRVATSKI NEOPROSTIV GRIJEH U srpnju 1945. jedinica "lajbek milicionara" proširila je svoju djelatnost i na druga zagrebačka stratišta. Nakon uspješno izvršenog pokolja preko 15 000 nedužnih Ijudi raspuštena je u kolovozu 1945. Dio njezinih pripadnika prebačen je u područne milicijske postaje neki su izvršili samoubojstvo dvojica su pobila čitavu vlastitu obitelj jedan je iz čista mira automatom pobio neutvrđen broj gledatelja u zagrebačkoj kino dvorani a nemali ih se broj godinama potezao po vojnim i civilnim psihijatrijškim ustanovama. Do danas nitko od "lajbek" i "ličkih" koljača nije pred zakonom odgovarao za poĆinjene zločine. Nadalje ni jedna masovna grobnica u Zagrebu nije sudski ekshumirana. U paničnom strahu od gnjeva hrvatskog naroda krvolok Đoko JovaniĆ pobjegao je odmah po utemeljenu Republike Hrvatske u Beograd, gdje je umro(krepo) skrivajuči se u vojnom stanu bez imena na vratima. Vlasti Republike Hrvatske nisu poduzele ni jedan korak da se zagrebačka stratišta iz doba jugoslavenskog poratnog terora ako ništa drugo barem oznace križem. A major OZNE/UDBE Joža ManoliĆ i dalje se preko TV ekrana izruguje martiriju tisuča zvjerski pobijenih Zagrepčana i tvrdi da ima "neobično miran san". Crni duhovi div,369

preuzeto sa foruma