Tajne Zagreba

Za one koji nisu imali fazu hodanja po Zagrebu i zavirivanja iza svakog ugla, u ovom postu donosim nekoliko zanimljivih mjesta koja vape za upoznavanjem. Ugao Novakove ulice i Langovog trga Ugao kao ugao, mislite si? Upravo na ovom mjestu nalazi se jedna od najstarijih zagrebačkih kuća. Kao i svaki prašnjavi i zaboravljeni kutak Zagreba, i ova, danas neugledna kuća, krije pregršt zanimljivosti koje jedva čekaju da iz zametnutih sjećanja i požutjelih stranica knjiga izađu na vidjelo slučajnom prolazniku. Prema službenim podacima, kuća je izgrađena koncem 18. stoljeća. Hrvatski povjesničar umjetnosti, Krešimir Galović na svom blogu otkriva da je u vrijeme njene izgradnje, prema staroj gradskoj podjeli, ovaj je dio grada pripadao “vlaškoluičkoj” gradskoj općini, točnije tadašnjoj Gornjoj Vlaškoj ulici (zapadni dio Vlaške ulice), a koja je obuhvaćala širok prostor od Harmice, preko buduće Jurišićeve ulice, do biskupskih ribnjaka. Navodi kako se tijekom tridesetih godina 19. stoljeća

"Ležala mrtva u stanu 35 godina" naslovi su novina koji su izašli prije devet godina. Još uvijek nitko ne razumije što se ustvari desilo u zgradi u ulici Medvešćak 77. Govorila je da će otputovati pa se nitko nije brinuo zbog njezina nestanka. Uostalom, susjedima je bila neobična. Između sebe su govorili da odlazi u neku sektu u Makedoniju. Bilo je to prije 35 godina. No,  Hedviga Golik  nije otputovala. Umrla je, a njeno je tijelo sada pronađeno na krevetu u kojem je umrla. Prije devet godina je u zgradi na Gupčevoj zvijezdi, prilikom pregleda zgrade, u potkrovnom stanu, stubama izoliranom od ostalih stanova u četverokatnici, pronađeno tijelo mrtve žene.  Hedviga je živjela u stanu od 18 četvornih metara koji joj je, navodno, pribavio ljubavnik, kućepazitelj. U vrijeme kad je umrla imala je 49 godina.  Okolnosti i uzrok smrti utvrđuju policija i sudska medicina, a da susjedi nisu odlučili provesti etažiranje zgrade, te su pritom tri predstavnika stanara nasilno ušla u

Park Maksimir je jedinstveni objekt parkovnog graditeljskog naslijeđa Grada Zagreba i Republike Hrvatske. Podignut je na krajnjim južnim ograncima Medvednice krajem 18. stoljeća i u prvoj polovici 19. stoljeća. Nastao je krčenjem autohtone šume hrasta lužnjaka i običnog graba. Prvi je javni park u jugoistočnoj Europi, ali i jedan od prvih u svijetu. U vrijeme osnivanja bio je jedan od najvažnijih parkovnih ostvarenja tadašnje Austrougarske Monarhije. Do tada su se podizali samo privatni, jednostavni nedostupni perivoji uz plemićke dvorce i kraljevske rezidencije. Osnivač parka Maksimir bio je zagrebački biskup MAKSIMILIJAN pl. VRHOVAC DE EHRENBERG ET REKITOVEC (1752.-1827.) koji je kada je postao zagrebački biskup 1787. godine odlučio da na mjestu stare biskupske šume građanima Zagreba park za odmor i rekreaciju.   MAKSIMILIJAN pl. VRHOVAC DE EHRENBERG ET REKITOVEC (1752.-1827.)  Biskup Vrhovac je zamislio oblikovati park u barokonom (francuskom) stilu, o čemu svjedoče u njego