Tajne Zagreba

Šečući se, jedne večeri sjevernim brežuljcima grada, razmišljala sam kako su se dolaskom kršćanstva crkve podizale najčešće na kultnim mjestima poganskih religija i tradicija. Budući je proces kristijanizacije zapinjao, a nametanje ognjem i mačem nije davalo zadovoljavajuće rezultate, crkvene vlasti nastojale su podilaziti poganskom puku koliko god se to moglo. Jedan od načina kojim se Crkva željela približiti nevjernicima bio je taj što se pazilo da titular buduće crkve, po svom arhetipu, bude što bliži karakteru uzrpiranog poganskog svetišta. Uspinjući se Aleksandrovim stubama prema Rokovom perivoju, sjetila sam se i svetog Roka oko čije se zavjetne kapelice na perivoju sve do 19. stoljeća širilo groblje. Nadala sam se da ću možda u atmosferi ovog mjesta u predvečerje naići na tragove sjećanja na vječno počivalište ili bilo kakvu povezanost sa podzemnim carstvom umrlih. Međutim, Rokov perivoj je odisao bezbrižnošću razigrane djece, kao i ležernošću nekolikih vlasnika pasa čiji s

Sigurno ste mnogo puta prošli poznatom Tkalčićevom ulicom u Zagrebu, a nikad se niste zapitali što se to krije iznad naše Zagorke.Riječ je o sunčanom satu tj uri. Malo niže od kuće u Tkalčićevoj 25, na kojoj se danas nalazi sunčani sat, sastajao se potok Medveščak s Melinskim kanalom koji je od davnina prokopan kako bi tjerao mlinske kotače. Na broju 23 nalazio se najjužniji mlin. Godine 1899. potok i kanal su presvođeni. Srušena je zgrada mlina na broju 23. Time je južno pročelje zgrade 25 postalo otvoreno pogledu. U studenom 1955. godine ovdje je za diplomski rad na Akademiji primijenjenih umjetnosti Božidar Jušić izradio sunčani sat.  Mentor ovog zanimljivog vizualnog i komunalnog zadatka bio je profesor Ernest Tomašević. Iako su u Zagrebu sačuvane dvije sunčane ure iz 17. stoljeća (jedna u dvorištu nekadašnjeg Isusovačkog samostana- danas Klovićevi dvori, a druga u dvorištu Muzeja grada Zagreba), upravo je sat na Tkalčićevoj, premda ˝najmlađi˝, najpoznatiji. Postao je jednim

22. lipnja 1848. godine Harmica je preimenovana u Trg bana Josipa Jelačića. Zanimljivost koja se krije iza toga je to što je Jelačić tek nedavno prije toga bio imenovan hrvatskim banom. Njegovo svečano ustoličenje za bana u Zagrebu bilo je samo 18 dana ranije.  Prethodni naziv Harmica dolazio je iz mađarskog jezika ( harminc na mađarskom znači trideset). Taj je naziv dolazio od činjenice da se na Harmici nekoć ubirala tridesetnica, svojevrsna carinska pristojba koja se izvorno morala davati u vrijednosti tridesetog dijela robe.   Zanimljivo je da je spomenik banu Josipu Jelačiću podignut na Trgu bana Josipa Jelačića tek 1866. godine tj. čak 18 godina nakon što je trg prozvan Jelačićevim. U međuvremenu ban Josip Jelačić je i preminuo (20. svibnja 1859. godine). Kao posebnu zanimljivost želim dodat da je na današnjem mjestu njegova kipa, do kraja 18. stoljeća, prije nego li se ban Josip Jelačić rodio, stajala zidna kula u kojoj su bili stražari, tržni nadzornici te snubitelji