Groblje na Dolcu

Kaptolska naselja Dolec (danas Dolac) i Opatovina, zajedno s kaptolskim podgrađem (Bakačeva, Vlaška) i predgrađem (Nova Ves), bila su obrtničko-trgovački (građanski) dio, a crkveni i najstariji dio Kaptola predstavljale su kurije zagrebačkih kanonika i nadarbenika (prebendara) podizane oko Kaptolskog trga.

*Kanonici (znalci crkvenoga prava i zakona) su članovi biskupova vijeća (kapitula) i pomažu biskupu u vođenju biskupije.

Oko crkvice Sv. Marije i cistercitskog samostana na zapadnoj strani Kaptola se razvio Dolac, srednjovjekovno naselje skromnih kuća u kojem je protonator Gjuro Plemić u XVII stoljeću izgradio svoju kuriju (palaču, dvor).

Plemićevu kuriju baštinila je hrvatska velikaška obitelj Patačić, a kada je ta plemićka obitelj izumrla, kurija je pripala Prvostolnom Kaptolu. Kasnije je u njoj bila smještena škola: privatna (1825.), javna (1839.) i Obrtna (1877.).

*Baltazar II. Patačić je sudjelovao u zapljeni imanja Zrinskih (1671.), a godine 1707. car Josip II. darovao mu je nekadašnja zrinska imanja Vrbovec i Rakovec;

*Adam Patačić, župnik u Vrbovcu (1739.), kanonik u Zagrebu (1741.) i biskup u Kaloči ( 1776.);

*barun Franjo Patačić je graditelj najljepše barokne palače u Varaždinu (1764.)

U kaptolskom arhivu postoji isprava iz 1272. godine koja spominje kapelu Blažene Djevice (posvećene Marijinu pohodu Elizabeti) na zaravanku koji se terasasto spušta prema nekadašnjem kaptolskom podgrađu i mlinu na potoku Medveščaku. Vjerojatno je bila izgrađena poslije provale Tatara (1242.). Ostaci ove male gotičke crkvice otkriveni su u temeljima današnje crkve Sv. Marije tijekom gradnje tržnice Dolac 1928. godine.

Po dolasku Cistercita u Zagreb (između 1307. i 1315.) crkvica je pregrađena i povećana, a uz njezinu sjevernu stranu prigrađen je samostan Cistercita. Obnovljena je godine 1740. u baroknom stilu, a u sljedećoj obnovi 1886. dobila je današnji izgled. Po odlasku Cistercita iz Zagreba (1496.) postal je župnom crkvom (1511.). Od 9. studenog 1880. do 8. studenog 1885. služila je kao katedralna crkva.

 Cisterciti su razvili gotski tip crkve bez zvonika, pa je 1634. godine Sv. Mariji prigrađen drveni zvonik na sjevernoj strani crkve, koji je 1742. zamijenjen zidanim sa četiri zvona. Sat je postavljen 1871. godine.

Župna crkva Sv. Marije ima dva pročelja: jedno na zapadnoj (Tkalčićeva ulica), i drugo na istočnoj strani (tržnica Dolac). Ulazilo se u nju sa sjeverne i istočne strane. Sjeverni ulaz je zazidan 1817., a u vrijeme župnika Baričevića otvoren je 1794. zapadni ulaz sa stubama do potoka Medveščaka (ulica Potok). Neorenesansno pročelje, s kipom Majke Božje i malog Isusa, uređeno je 1886. godine, no do današnjeg dana uglavnom je u uporabi manji ulaz na istočnoj strani.

* Župnik Adam Alojz Baričević (1790 - 1803.) ostao je upamćen po domoljublju i političkoj hrabrosti jer je na svetim misama pjevao Božićne pjesme na hrvatskom jeziku, i jer je 1799. sprijećio biskupa Vrhovca da ukine župu.

 Već u vrijeme Cistercita spominje se groblje uz južnu stranu crkve Sv. Marije. Kada je 1639. na sjevernoj strani crkve izgorio stari cistercitski samostan, to groblje je premješteno s južne na sjevernu stranu crkve (današnja lokacija zgrade ribarnice). U groblje se ulazilo kroz dvokrilna vrata na istočnom zidu groblja (današnji ulaz u ribarnicu).

Groblje sa sjeverne strane crkve je zbog blizine novoizgrađenih kuća zatvoreno između 1754. i 1779., ali ispod njega je potom izgrađena velika grobnica! Umrle župljane počeli su pokapati i na groblju kod Petrove crkve u Vlaškoj ulici, i na groblju koje je bilo uz kapelicu Sv. Tome na kraju Nove Vesi.

Kroz ulaz u tu novu vanjsku crkvenu grobnicu se ulazilo i u šest grobnica pod samom crkvom u kojima još i danas počivaju kosti Petronile Zrinske (+1699.), kćeri bana Petra Zrinskoga, te poznatog venecijanskog kipara Franje Robba (+1757.). Zadnji ukop u ove grobnice bio je 1817. godine.

 1928. Grobnica ispod nekadašnjeg groblja je srušena tijekom gradnje tržnice Dolac.

1928. Gradilište buduće tržnice Dolac

Radovi na izgradnji tržnice i zgrade Tržnoga nadzorništva počeli su sredinom srpnja 1927. i završeni su 1930. godine bez pravomoćne građevne dozvole.

Izgradnja zgrade Tržnoga nadzorništva s arkadnim trijemom na istočnom pročelju (arh. Vjekoslav Bastl) prvi je put prekinuta 20. kolovoza 1928. jer se namjeravalo srušiti dio crkve; sredinom studenoga po drugi su put obustavljeni radovi zbog sudskih tužbi Prvostolnoga kaptola i Vladimira Bartulića za ometanje posjeda; 14. prosinca 1928. su po treći put zaustavljeni svi radovi na zgradi Tržnoga nadzorništva.

Zgrada je niža od susjedne Bartulićeve zgrade (izgrađena 1927.) iako je ujednačenost visine (22 metra) svih zgrada na zapadnoj, sjevernoj i istočnoj strani vanjske tržnice bila uvjetovana detaljnom regulacijskom osnovom iz 1925. godine.

U veljači 1928. srušena je posljednja kuća na Dolcu, a od starog Dolca je ostala jedino crkva Sv. Marije. Povjesničar Gjuro Szabo (+1943.) taj je potez nazvao vandalizmom nad kulturom i prošlošću. Arhitekti Edo Schoen, Petar Knoll i Martin Pilar su 1923. godine javno zahtijevali očuvanje starina i istupali protiv izgradnje tržnice na Dolcu koju je osmislio arhitekt Viktor Kovačić: tržnica pod zemljom, a nad zemljom nalazi se prostrani trg okružen trgovačko-stambenim zgradama.

Tijekom 1925. i 1926. godine u zagrebačkom je tisku objavljen velik broj kritičkih tekstova o uređenju Dolca.

Priča o prostornom uređenju Dolca je i priča o političkom kaosu i korumpiranim gradskim političarima u Zagrebu.

Rasprave o izboru mjesta za izgradnju nove gradske tržnice završile su početkom 1908. kada gradonačelnik Zagreba Milan Amruš raspisuje javni natječaj za arhitektonsko-urbanističku regulaciju prostora Kaptola i Dolca. Prva je nagrada dodijeljena arhitektu Viktoru Kovačiću (1909.).

Do 1925. godine detaljan urbanistički plan (regulacijska osnova Kaptol – Dolac) nije izrađen, ali Grad Zagreb je u čitavom razdoblju provodio otkup i izvlašćivanje nekretnina na Dolcu, u Tkalčićevoj, u ulici Pod zidom i na Kaptolu.

1910. Pogled na južni dio ulice i stubište kojim se s Dolca dolazilo do ulice Pod zidom. Stubište se nalazilo u sredini između dva današnja stubišta uz zapadni i istočni blok zgrada.

Godine 1925. Odbor za regulaciju Kaptola i Dolca (nadgleda izradu i predlaže regulacijsku osnovu na odobrenje Gradskom zastupstvu) bez objašnjenja napušta odobrenu regulatornu osnovu Dolca arhitekta Viktora Kovačića iz 1908., zaobilazi zakonski propisan upravni postupak i u lipnju prihvaća novu detaljnu regulacijsku osnovu za Dolac i Kaptolski trg koju su izradili Gradski građevni ured i njegov predstojnik Karlo Vajda. Naravno, odluka Odbora je izazvala veliku raspravu na skupštini Gradskoga zastupstva 26. lipnja 1925., no ipak je odobrena iako Vajda nije zastupnike upoznao s osnovnom koncepcijom nove detaljne regulacije Dolca.

Izrada idejnog arhitektonskog projekta tržnice bila je neposrednom odlukom (bez javnog natječaja) povjerena arhitektu Vjekoslavu Bastlu. U listopadu 1925. je započelo rušenje Plemićeve kurije, a glavni arhitektonski projekt tržnice je završen u srpnju 1927.

Projektom je bila predviđena izgradnja vanjske i unutrašnje tržnice. Ulica Pod Zidom je južna granica vanjske tržnice na Dolcu, a sjeverna granica je Skalinska ulica koju je trebalo proširiti rušenjem zgrada na sjevernoj strani i produžiti sve do Kaptolskog trga.

Način i izbor izvođača za pojedine radove također je izazvao brojne optužbe o neregularnosti natječaja. Raspisani natječaji poništili bi se, a na ponovljenim natječajima radovi bi se odlukom gradonačelnika Vjekoslava Heinzela dodijelili manje poznatim i neafirmiranim izvođaćima. Gradonačelnik Vjekoslav Heinzel je dao ostavku 23. listopada 1928. godine.

2011.

Trg Bana Jelačića, ulica Splavnica i stari Dolac

1911. Pogled iz Splavnice na ulicu Pod zidom, kulu Plemićeve kurije i zvonik crkve Sv. Marije na Dolcu.

Prva srušena zgrada starog Dolca bila je kurija protonotara Plemića, što je izazvalo buran protest Zagrepčana. Srušena je 1925. godine uoči otvorenja kulturno-historijske izložbe grada Zagreba koja se održavala u čast 1000 godina Hrvatskog kraljevstva(!). Vrlo ugledni ljudi tražili su da se sruši i crkva Sv. Marije.

2012. Trgovačko-stambena zgrada Bartulić

Prva novoizgrađena zgrada čitava kompleksa Dolac bila je trgovačko-stambena trokatnica na jugozapadnom uglu vanjske tržnice i Tkalčićeve ulice (investitor ljekarnik Vladimir Bartulić, arhitekt Vjekoslav Bastl) podignuta 1927. godine. U ožujku 1932. izbio je veliki požar, a treći kat bio je potpuno uništen. No, financijska moći farmaceutskog tajkuna Bartulića bila je takva da se iste godine mogao upustiti u popravak cijele zgrade.

*1913. godine ulica Potok preimenovana je u Tkalčićevu ulicu u čast velikog hrvatskog povjesničara Ivana Krstitelja Tkalčića (1840 - 1905.).

2012. Trgovačko-stambena zgrada Arko-Hercog

Duž istočne strane tržnice izgrađene su dvije trgovačko-stambene zgrade (investitori dr. Branko Arko i dr. Žiga Hercog, arhitekt Ignjat Fischer) koje ostavljaju dojam jedinstvene zgrade.

Odbor za prosuđivanje kvalitete pročelja i ishođenje građevne dozvole je 1929. godine ocijenio neprihvatljivim ovaj Fischerov projekt jer ne poštuje odluku iz 1925. godine za jedinstvenim izgledom trga (ujednačenost visine), no investitore to nije spriječilo da započnu s gradnjom. Uporabne dozvole dodijeljene su ovoj dvojici zagrebačkih tajkuna u veljači i svibnju 1931. godine.

1948.

2010.

Vanjska tržnica Dolac

1931. Unutrašnja tržnica je potpuno ukopana sa zapadne, sjeverne i istočne strane.

2012.

U unutrašnju tržnicu ulazi se s južne strane iz ulice Pod Zidom, a s dva vanjska stubišta uz zapadni i istočni blok zgrada pristupa se vanjskoj tržnici.

Otvorenje vanjske tržnice dogodilo se bez najave 7. studenoga 1929. godine. Prodavaći mliječnih proizvoda i peradi premješteni su s Trga bana Jelačića na Dolac, a službenici Tržnoga nadzorništva su preseljeni u novu zgradu uz crkvu sv. Marije.

1929. Unutrašnjost tržnice Dolac

Prirodno osvjetljenje unutrašnje tržnice rješeno je ugradnjom pravokutnih okvira s Luxfer staklenim prizmama, koji su poslije prekriveni asfaltom kad je asfaltirana vanjska tržnica.

1930. unutrašnja tržnica nakon otvorenja 1. rujna

2012.

1932.

1932.

2012.

2012.

U unutrašnjoj tržnici na sjevernoj strani prema Opatovini nalazi se međukat (sa stubištima do vanjske tržnice), gdje su bile predviđene hladnjače za sve vrste namirnica. Dio s hladnjačama nikada nije izveden.

Tržnica za prodaju ribe

Neugledna prizemna zgrada ribarnice (tržnice za prodaju ribe) nije zadovoljavala regulatorne i arhitektonske kriterije postavljene u detaljnoj regulatornoj osnovi Dolca iz 1925. godine, pa ipak je gradnja odobrena u lipnju 1934. godine, a u građevnoj dozvoli (1935.) dodijeljenoj na razdoblje od šest godina predviđeno je rušenje nakon isteka roka i premještanje na bolju lokaciju. Do danas je ostala na istom mjestu.

2012. Tržnica za prodaju ribe

Prof. Dragutin Hirc:

Bilo je jela "od rib, žab i želva".

Ribe su pripravljali ovako:

Krap (šaran) bio je modro obkuhan, na crnoj juhi, bio je pečen, bio je "prevehli", "prekuhan", na limunskoj juhi, frigan na juhi, na juhi crljenca-luka, a pravili su od njega i "hladnetinu".

Šćuka (štuka) bila je prekuhana, pečena, tenfana na limunskom soku, pripravljena hrenom, mandalinskim, sardeličnom juhom, šćuka "kakti štokfiš" u kiselom zelju.

Soma su pekli, frigali, pekli na ražnju, od glave pripravili hladnetinu, juhu.

Piškure (Misgurnus fossilis) spremili su u zeljnem soku sa "gvercom", šafranom i "muskatpletom" (Muskatbluthe), u juhi ili ih frigali.

Žabe su jeli u juhi, frigane, kao "karbonadline".

Željve (kornjača) priredili su zelenim grahom, limunskim sokom, na "reski juhi", tenfane.

Rake su frigali, kosali i pekli od njih "rakovkoh".

Morsku "hobotnicu" i "austrige" (oštrige) bi jeli sa limunskim sokom.

Pak, da to ne bijahu vremena, kad je Zagrebom tekao med i mlieko i dobri naši "purgari" živjeli kao "bubreg u loju".

Ljubomir Škrinjar