Tajne Zagreba

Ispred zapovjedništva tadašnjeg UNPROFOR-a na Selskoj cesti u Zagrebu 26. rujna 1993., očajne majke poginulih i nestalih branitelja počele su spontano graditi Zid boli, simbol stradanja hrvatskog naroda, ponosa i duboke patnje. Zid boli nastao je na vrhuncu srpske agresije na Hrvatsku kada su očajni Hrvati tražili svaki način da privuku pažnju svijeta na nezabilježene zločine u srcu Europe krajem 20. stoljeća. U vrijeme velikosrpske agresije na Hrvatsku, dok je ratni vihor svakodnevno gutao živote mladih hrabrih hrvatskih branitelja, progovorio je krik očaja tužnih majki. Ispred zapovjedništva tadašnjeg UNPROFOR-a na Selskoj cesti u Zagrebu 26. rujna 1993. počele su spontano graditi Zid boli, simbol stradanja hrvatskog naroda, ponosa i duboke patnje. Spomenik, običan i nadasve jednostavan, s crnim i crvenim ciglama s ispisanim imenima poginulih, nastao je u znak prosvjeda svijetu i vojnicima s plavim kacigama da se hrvatske žrtve broje u tisućama. Dan po dan, zid je nažalost pos...

Za one koji nisu imali fazu hodanja po Zagrebu i zavirivanja iza svakog ugla, u ovom postu donosim nekoliko zanimljivih mjesta koja vape za upoznavanjem. Ugao Novakove ulice i Langovog trga Ugao kao ugao, mislite si? Upravo na ovom mjestu nalazi se jedna od najstarijih zagrebačkih kuća. Kao i svaki prašnjavi i zaboravljeni kutak Zagreba, i ova, danas neugledna kuća, krije pregršt zanimljivosti koje jedva čekaju da iz zametnutih sjećanja i požutjelih stranica knjiga izađu na vidjelo slučajnom prolazniku. Prema službenim podacima, kuća je izgrađena koncem 18. stoljeća. Hrvatski povjesničar umjetnosti, Krešimir Galović na svom blogu otkriva da je u vrijeme njene izgradnje, prema staroj gradskoj podjeli, ovaj je dio grada pripadao “vlaškoluičkoj” gradskoj općini, točnije tadašnjoj Gornjoj Vlaškoj ulici (zapadni dio Vlaške ulice), a koja je obuhvaćala širok prostor od Harmice, preko buduće Jurišićeve ulice, do biskupskih ribnjaka. Navodi kako se tijekom tridesetih godina 19. stoljeća...

"Ležala mrtva u stanu 35 godina" naslovi su novina koji su izašli prije devet godina. Još uvijek nitko ne razumije što se ustvari desilo u zgradi u ulici Medvešćak 77. Govorila je da će otputovati pa se nitko nije brinuo zbog njezina nestanka. Uostalom, susjedima je bila neobična. Između sebe su govorili da odlazi u neku sektu u Makedoniju. Bilo je to prije 35 godina. No,  Hedviga Golik  nije otputovala. Umrla je, a njeno je tijelo sada pronađeno na krevetu u kojem je umrla. Prije devet godina je u zgradi na Gupčevoj zvijezdi, prilikom pregleda zgrade, u potkrovnom stanu, stubama izoliranom od ostalih stanova u četverokatnici, pronađeno tijelo mrtve žene.  Hedviga je živjela u stanu od 18 četvornih metara koji joj je, navodno, pribavio ljubavnik, kućepazitelj. U vrijeme kad je umrla imala je 49 godina.  Okolnosti i uzrok smrti utvrđuju policija i sudska medicina, a da susjedi nisu odlučili provesti etažiranje zgrade, te su pritom tri predstavnika stanara nasiln...

Park Maksimir je jedinstveni objekt parkovnog graditeljskog naslijeđa Grada Zagreba i Republike Hrvatske. Podignut je na krajnjim južnim ograncima Medvednice krajem 18. stoljeća i u prvoj polovici 19. stoljeća. Nastao je krčenjem autohtone šume hrasta lužnjaka i običnog graba. Prvi je javni park u jugoistočnoj Europi, ali i jedan od prvih u svijetu. U vrijeme osnivanja bio je jedan od najvažnijih parkovnih ostvarenja tadašnje Austrougarske Monarhije. Do tada su se podizali samo privatni, jednostavni nedostupni perivoji uz plemićke dvorce i kraljevske rezidencije. Osnivač parka Maksimir bio je zagrebački biskup MAKSIMILIJAN pl. VRHOVAC DE EHRENBERG ET REKITOVEC (1752.-1827.) koji je kada je postao zagrebački biskup 1787. godine odlučio da na mjestu stare biskupske šume građanima Zagreba park za odmor i rekreaciju.   MAKSIMILIJAN pl. VRHOVAC DE EHRENBERG ET REKITOVEC (1752.-1827.)  Biskup Vrhovac je zamislio oblikovati park u barokonom (francuskom) stilu, o čemu svjedoč...

Šečući se, jedne večeri sjevernim brežuljcima grada, razmišljala sam kako su se dolaskom kršćanstva crkve podizale najčešće na kultnim mjestima poganskih religija i tradicija. Budući je proces kristijanizacije zapinjao, a nametanje ognjem i mačem nije davalo zadovoljavajuće rezultate, crkvene vlasti nastojale su podilaziti poganskom puku koliko god se to moglo. Jedan od načina kojim se Crkva željela približiti nevjernicima bio je taj što se pazilo da titular buduće crkve, po svom arhetipu, bude što bliži karakteru uzrpiranog poganskog svetišta. Uspinjući se Aleksandrovim stubama prema Rokovom perivoju, sjetila sam se i svetog Roka oko čije se zavjetne kapelice na perivoju sve do 19. stoljeća širilo groblje. Nadala sam se da ću možda u atmosferi ovog mjesta u predvečerje naići na tragove sjećanja na vječno počivalište ili bilo kakvu povezanost sa podzemnim carstvom umrlih. Međutim, Rokov perivo...

Sigurno ste mnogo puta prošli poznatom Tkalčićevom ulicom u Zagrebu, a nikad se niste zapitali što se to krije iznad naše Zagorke.Riječ je o sunčanom satu tj uri. Malo niže od kuće u Tkalčićevoj 25, na kojoj se danas nalazi sunčani sat, sastajao se potok Medveščak s Melinskim kanalom koji je od davnina prokopan kako bi tjerao mlinske kotače. Na broju 23 nalazio se najjužniji mlin. Godine 1899. potok i kanal su presvođeni. Srušena je zgrada mlina na broju 23. Time je južno pročelje zgrade 25 postalo otvoreno pogledu. U studenom 1955. godine ovdje je za diplomski rad na Akademiji primijenjenih umjetnosti Božidar Jušić izradio sunčani sat.  Mentor ovog zanimljivog vizualnog i komunalnog zadatka bio je profesor Ernest Tomašević. Iako su u Zagrebu sačuvane dvije sunčane ure iz 17. stoljeća (jedna u dvorištu nekadašnjeg Isusovačkog samostana- danas Klovićevi dvori, a druga u dvorištu Muzeja grada Zagreba), upravo je sat na Tkalčićevoj, premda ˝najmlađi˝, najpoznatiji. Postao je jed...

22. lipnja 1848. godine Harmica je preimenovana u Trg bana Josipa Jelačića. Zanimljivost koja se krije iza toga je to što je Jelačić tek nedavno prije toga bio imenovan hrvatskim banom. Njegovo svečano ustoličenje za bana u Zagrebu bilo je samo 18 dana ranije.  Prethodni naziv Harmica dolazio je iz mađarskog jezika ( harminc na mađarskom znači trideset). Taj je naziv dolazio od činjenice da se na Harmici nekoć ubirala tridesetnica, svojevrsna carinska pristojba koja se izvorno morala davati u vrijednosti tridesetog dijela robe.   Zanimljivo je da je spomenik banu Josipu Jelačiću podignut na Trgu bana Josipa Jelačića tek 1866. godine tj. čak 18 godina nakon što je trg prozvan Jelačićevim. U međuvremenu ban Josip Jelačić je i preminuo (20. svibnja 1859. godine). Kao posebnu zanimljivost želim dodat da je na današnjem mjestu njegova kipa, do kraja 18. stoljeća, prije nego li se ban Josip Jelačić rodio, stajala zidna kula u kojoj su bili stražari, tržni nadzornici te sn...