Zid boli u Savskoj ulici

-
Ispred zapovjedništva tadašnjeg UNPROFOR-a na Selskoj cesti u Zagrebu 26. rujna 1993., očajne majke poginulih i nestalih branitelja počele su spontano graditi Zid boli, simbol stradanja hrvatskog naroda, ponosa i duboke patnje.
Zid boli nastao je na vrhuncu srpske agresije na Hrvatsku kada su očajni Hrvati tražili svaki način da privuku pažnju svijeta na nezabilježene zločine u srcu Europe krajem 20. stoljeća.
U vrijeme velikosrpske agresije na Hrvatsku, dok je ratni vihor svakodnevno gutao živote mladih hrabrih hrvatskih branitelja, progovorio je krik očaja tužnih majki. Ispred zapovjedništva tadašnjeg UNPROFOR-a na Selskoj cesti u Zagrebu 26. rujna 1993. počele su spontano graditi Zid boli, simbol stradanja hrvatskog naroda, ponosa i duboke patnje.
Spomenik, običan i nadasve jednostavan, s crnim i crvenim ciglama s ispisanim imenima poginulih, nastao je u znak prosvjeda svijetu i vojnicima s plavim kacigama da se hrvatske žrtve broje u tisućama. Dan po dan, zid je nažalost postajao sve duži, dosegavši čak 13.600 cigli! Pred njim su obitelji godinama palile svijeće i odavale počast svojim najdražima.
S vremenom je Zid na Selskoj cesti nagrizao zub vremena, pa se iniciralo da se taj jedinstveni spomenik spasi i očuva. Iako je bilo različitih ideja o njegovu dostojnu premještaju na pogodniju lokaciju, a spominjao se i Medvedgrad, cigle su 2005. premještene na zagrebački Mirogoj gdje su ugrađene u spomenik “Glas hrvatske žrtve – Zid boli”, autora Dušana Džamonje.
Mnogi su tim činom ostali pogođeni  smatrajući da se cigle nikako nisu smjele zakopati u spomenik, već restaurirati, konzervirati pa onda negdje samostalno pohraniti.
Zadovoljština je na kraju donekle postignuta: imena svih poginulih i nestalih uklesana su u kenotaf svetišta Sveta Mati Slobode na zagrebačkom Jarunu. U prostoru iza oltara 15.392 stradalnika predstavljena su imenom, inicijalom očeva imena, prezimenom, godinom rođenja i pogibije.
Tako je od povijesnog zaborava zauvijek sačuvan spomen na svaku osobu, branitelja, palog u obrambenom Domovinskom ratu, kako je pojašnjeno u HRT-ovoj emisiji TV Kalendar.
#osluhnigrad
Izvor: narod./laudato.hr

Primjedbe

Objavi komentar

Popularni postovi s ovog bloga

Povijest zagrebačkih gradskih i prigradskih naselja, kvartova, ulica, parkova..

-
Bizek - brdsko prigradsko naselje Bizek danas Bizek je gradsko brdsko naselje, smješteno na jugozapadnim obroncima Medvednice . Naselje karakteriziraju brojne obiteljske kuće, a smatra se slabije urbaniziranim naseljem. Administrativno Bizek pripada zagrebačkoj gradskoj četvrti Podsused Vrapče. Bizek je vjerojatno najpoznatiji po (danas napuštenom) kamenolomu. Iako je kamenolom napušten, iznimno se povremeno otvara zbog izvlačenja kamena za popravak Zagrebačke katedrale. Također, na području Bizeka nalaze se najvrednija nalazišta fosila na Medvednici. Povijest Bizeka Bizek je na
Pročitajte više

Tuneli pod centrom grada

-
Slika
TUNELI POD CENTROM GRADA (tajni prolazi, katakombe i bunkeri) Ehhh taj užurbani život! Sram ga bilo! Svi se nekud žurimo i u cilju nam je doći na zadano mjesto u zadano vrijeme. Nemamo vremena obraćati pažnju na gluposti. Ehhh da vas podsjetim – svaki put kad ste dolazili na trg, šetali Gornjim gradom, Kaptolom, Tkalčom prolazili ste pokraj nekih možda čudnih vrata, haustora, otvora, šahtova i skrivenih ulica. E da to! Tamo vam se dragi moji u 90 posto slučajeva nalaze vrata i ulazi u podzemni grad Zagreb. Da – upravo tamo! Pa krenimo s lokacijama, legendama i pričicama… I. Ako do sada niste znali – sada znate! Grad Zagreb ima ”podzemni” grad. Taj grad čine tuneli koji se isprepliću. Priča se da su neki tuneli izgrađeni čak u 18. stoljeću a mnogi su izgrađeni u doba NDH. Priče kruže (to je više kao legenda) da su ti tuneli (ali samo određeni) spojeni s onima podno Medvednice i s bolnicom Brestovac na Sljemenu. Teško ali… nikad se ne zna. Svaki put kad šećete Tkalčom š
Pročitajte više

Tajna Kožarske ulice

-
Slika
Po broju javnih kuća i kupleraja, Zagreb je nekada bio među vodećim gradovima u Europi, a ovim se mogao pohvaliti do Drugog svjetskog rata. Prije rata, gotovo je svaka kuća u Tkalčićevoj ulici bila kupleraj. Radilo se o legalnim obrtima, a prvi takav nalazio se u Kožarskoj ulici, nazvan Petrova kupelj. Otvaranje kupleraja bilo je sasvim jednostavno, dapače, jednostavnije nego danas otvoriti obrt ili tvrtku. Sve što je bilo potrebno jest otići u Gradsku skupštinu, podnijeti zahtjev koji bi se, zatim, odobrio ili odbio. Zaposlenice bordela imale su i liječničku uslugu, a pregled su morale obaviti dva puta tjedno. Reklama za ova mjesta bila je zabranjena, kupleraji nisu smjeli isticati kakve usluge se kod njih pružaju. Međutim, reklama nije niti bila potrebna, posla nije nedostajalo, a znak prepoznavanja kupleraja bila je – figurica patuljka na prozoru. Kada bi patuljak bio polegnut, to je označavalo da je dotična dama zauzeta. Nakon nekog vremena, susret s damama postao je mogu
Pročitajte više